Video
Tvrditi da proživljavamo novi hladni rat bilo bi potcenjivanje činjeničnog stanja. Dok je sukob između komunističkog Istoka i kapitalističkog Zapada u 20. vijeku, ideološki gledano, bio sukob dvije supersile od kojih svaka pokušava da potčini onu drugu, današnja globalna konfrontacija je mnogo manje statična.
Danas smo svjedoci nove Velike igre, sudara velikih sila koje nastoje da ograniče sferu uticaja one druge. Za razliku od Velike igre u 19. vijeku između britanskog i ruskog carstva, koja je kulminirala borbom za vlast u Avganistanu, današnja Velika igra je globalnog karaktera, složenija i mnogo opasnija, piše “Njujork tajms”.
Ona obuhvata tri glavna igrača – Rusiju, Kinu i Zapad – koji konkurišu jedan drugom na tri nivoa: geografski, intelektualno i ekonomski, a borba za vlast odigrava se na tri fronta: u Siriji, Ukrajini i u regionu Pacifika.
Vlade i građani od Kaira do Kopenhagena sve češće, u većoj ili manjoj mjeri, sumnjaju u to da su liberalna demokratija i poslijeratni nacionalizam bili ispravna odluka, odnosno da će to biti u budućnosti. Sve njih spremno čekaju Kina i Rusija kao alternativni modeli i sile zaštitnice, koje nude nove prilike za bilateralne i multilateralne aranžmane.
Šta bi, na primjer, bilo atraktivnije za egipatsku vladu, ukoliko, kao što se može očekivati, ponovo izbije masovni ustanak u zemlji: da se prikloni Evropi, koja toliko insistira na poštovanju ljudskih prava da to može da iritira, ili Rusiji, koja je pokazala da umije da zažmuri na ugnjetavanja – čak i ako saveznici koriste hemijsko oružje protiv sopstvenog naroda?
Ili, uzmimo primjer Balkana.
Kao premijer balkanske države mogli biste beskrajno da čekate da vas Evropska unija primi u klub na osnovu strogog poštovanja standarda i primjene 80.000 stranica njenih zakona. Ili biste mogli da se okrenete kineskim investitorima, koji neće tražiti ništa od svega toga. Godine 2016., predsjednik Kine Si Đinping boravio je tri dana u zvaničnoj posjeti Srbiji.
Od tada su kineske državne kompanije kupile najveću čeličanu u Srbiji, Međunarodni aerodrom u Tirani, veliku elektranu na ugalj u Rumuniji i zakupile dio luke Pirej, a to su samo neke od strateških akvizicija u Evropi.
Iako se čini da Kina nije toliko antizapadno nastrojena kao Rusija, Peking i Moskva imaju zajednički strateški cilj: da ograniče uticaj Zapada širom svijeta. Kina obezbjeđuje finansijska sredstva za jačanje novih saveza, a Rusija ubrizgava politički otrov da bi oslabila stare. Savršena kombinacija.
Kada je riječ o intelektualnoj dimenziji Velike igre, treba imati u vidu da je društvena samokritičnost, nepoznata velikom dijelu ruskog društva, odlika koja definiše mnoge zapadne države. Javno izražavanje i diskusija kada su u pitanju neslaganje između države i naroda, ali i između različitih grupa javnosti odlika su liberalnih društava.
Ali, ta prednost može da preraste u slabost, ako je iskoristi sila koja želi da uništi koncept istine.
Zato je rusko dezinformisanje i groteskno izvrtanje činjenica toliko efikasno. Predsjednik Putin zna da Evropljani duboko sumnjaju u svoje vlade kada je riječ o ratu i miru, naročito nakon što se nekoliko njih poslužilo izmijenjenim obavještajnim podacima da bi opravdali rat u Iraku. Trovanje ruskog agenta Sergeja Skripalja i njegove ćerke u Engleskoj i hemijsko oružje bačeno na djecu u Siriji ubijaju ljude, ali i povjerenje u izabrane predstavnike u Londonu, Parizu i Berlinu.
Nesumnjivo je da je međunarodna zajednica kršila vlastite standarde, izvodeći pravno sumnjive i očigledno nelegalne akcije na Kosovu, u Iraku i Siriji. Rusija i Kina čine suprotno: koriste ovlašćenja koja im pripadaju kao stalnim članicama UN i Savjeta bezbjednosti da blokiraju pravdu i potkopaju Zapad.
Ko će pobijediti na duže staze? Prerano je da bismo znali da li će Zapad biti voljan da zajedničkim snagama odgovori na izazov.
Dobra je vijest što Rusija i Kina još mogu da izgube novu Veliku igru. Učestvovanje u igri je skupo, a bez šire vizije o globalnom poretku sile postaju nestabilne, jer angažovanje u inostranstvu ne garantuje mir i napredak kod kuće, prenosi Blic.
Preporučeno
