Video
Problem je bio u tome što se čini da je kod Vladimira Putina, nekadašnjeg časnika KGB-a sa službom u Istočnoj Njemačkoj, raspad starog Sovjetskog Saveza izazvao gorak gnijev koji se s godinama samo pojačavao. Činjenica da se Ukrajina, nekada sastavni dio SSSR-a, odvojila od Ruske Federacije bila je uvreda svemu u što je Putin vjerovao.
Nije bilo važno što je Rusija potpisala međunarodni sporazum kojim prihvaća granice nove ukrajinske države. Do 2014. ruski predsjednik Putin je smislio kako zauzeti Krim, najsimboličnijeg ruskog dijela Ukrajine, infiltriranjem svoje vojske na ovo poluostrvo.
Blokirao je Krim, a nakon održavanja referenduma većinom etničkog ruskog stanovništva, Putin ga je zapravo pretvorio u dio ruske države. Bilo je to protiv međunarodnog prava, ali Zapad se i dalje držao ideje da se može dogovoriti s Putinovom Rusijom. Bilo je govora i sankcija, ali ništa što je predsjednika Putina ili njegove suradnike natjeralo da ozbiljno razmisle.
Rusija u zadnjih 10 godina počela stvarati novi blok s Kinom
Isto se dogodilo kada su Putinovi neprijatelji ili ljudi iz nekadašnjeg KGB-a i njegovog nasljednika FSB-a, koje se smatralo izdajnicima, otrovani, strijeljani ili protjerani i napadnuti u Velikoj Britaniji i Evropi. Zapad je izdavao upozorenja i uvodio nove sankcije, ali Putinova Rusija bila je spremna živjeti s njima.
U posljednjih 10 godina, Rusija je počela stvarati novi blok s Kinom, ne nužno neprijateljski nastrojen prema Zapadu, ali pružajući si međusobnu podršku u suočavanju sa zapadnim kritikama.
Predsjednici Xi Jinping i Putin stvorili su grupu za međusobnu podršku. Sada Kina odbija osuditi Rusiju zbog njenih akcija u Ukrajini, a ljudi na Tajvanu, otcijepljenoj teritoriji za koji Xi Jinping nikad nije rekao da neće biti meta njegove invazije, počinju se pitati jesu li oni sljedeći na redu.
Svijet je postao opasnije mjesto
Sve u svemu, dakle, svijet je postao opasnije mjesto nego što je bio prije nekoliko godina. Za poređenje, stare hladnoratovske godine bile su daleko jednostavnije, a pravila su uglavnom bila puno jasnija – ako je jedna strana upala u prostor druge, postojala je stalna prijetnja potpunog obostrano osiguranog uništenja. Dakle, to se nikada nije dogodilo, iako se rat više puta neugodno približio.
Ali nakon sloma komunizma, stara pravila su nestala. Sada su granice tako nejasne da niko ne zna gdje prolaze crvene linije, piše Simpson za BBC.
Gledajući unazad, neki političari i akademici govore da je NATO možda trebao promijeniti cijeli svoj pristup nakon rušenja Berlinskog zida i da je trebao izbjeći ponižavanje Moskve preuzimajući njene stare satelite u istočnoj Europi i postrojavajući ih na način koji se Putinovoj Rusiji učinio neprijateljskim.
Svi znaju da je ovo samo Putinova politika
Sama sugestija da bi se Ukrajina jednog dana mogla pridružiti NATO-u (iako se to oduvijek smatralo malo vjerojatnim) razbjesnila je Kremlj i pomogla je uvjeriti Putina da se mora obračunati s Ukrajinom jednom zauvijek.
Svi znaju da je to njegova politika i samo njegova. Različiti ruski političari, pa čak i neki vodeći vojni lideri, bili su protiv svake invazije. Ali Putin se nije dao odvratiti. Sada ta politika mora uspjeti, a Rusija mora izaći kao čisti pobjednik da bi se njegovo kockanje isplatilo. Ali vojne avanture poput ove su poznate po tome da mogu poći po zlu.
Putin je uspio na Krimu prije osam godina, a njegova je pozicija kod kuće znatno ojačana. Možda će opet uspjeti, probijajući se kroz ukrajinske oružane snage, ostvarujući neke značajne dobitke, a zatim se brzo povući i održati pobjedničku paradu.
To je savršeno moguće. Ali pretpostavimo da se to ne dogodi na ovaj način. Ako ruski vojnici počnu umirati u znatnom broju i sankcije Rusiji počnu djelovati, onda će Putinov položaj biti narušen.
Zapad se dugo pretvarao da je Rusija sao još jedna zemlja s kojom može surađivati
Što će onda učiniti? Odgovor je samo jedan – svaku domaću kritiku suzbit će još jače nego dosad, u ime nacionalne bezbjednosti. Rusija je čak i sada iznenađujuće otvoreno društvo u poređenju s prošlošću. Tome bi, sigurno, došao kraj. Ruska privreda bi trpjela, a kineska pomoć ne bi nadoknadila gubitak.
Dakle, Vladimir Putin, koji je, čini se, započeo napad na Ukrajinu zbog svoje 30-godišnje ogorčenosti zbog raspada starog sovjetskog carstva, mogao bi Rusiju vratiti u dane SSSR-a. A Zapad, koji se toliko dugo pokušava pretvarati da je Rusija samo još jedna zemlja s kojom možemo sarađivati, mogao bi otkriti da su se stari dani odmah vratili u još gorem obliku.
“Telegraf” napade Rusije na Ukrajinu naziva “novim hladnim ratom”.
Britanski “Miror” uz fotografiju povrijeđene žene iz Ukrajine piše – “Njena krv na njegovim rukama”, aludirajuću na ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Nezamislivo – piše francuski “Liberasion” i možda najslikovitije opisuje 24. februar, jedan od najtužnijih dana u novijoj evropskoj istoriji.
Preporučeno
I ostali svjetski štampani mediji na sličan način prenose vijesti sa istoka Starog kontinenta nakon prvog dana ruskog vojnog napada na Ukrajinu.
