Video
KINA
Pobjeda Džoa Bajdena predstavlja još jedan izazov za kineski sistem, piše Džon Sadvort iz Pekinga.
Pomislili biste da će Pekingu biti drago da vidi leđa Donaldu Trampu.
Kao vodeći kritičar Kine, oštetio ju je trgovinskim ratom, uveo joj čitav niz sankcija i maltretirao je povodom pandemije korona virusa i krivio za nju.
Ali neki analitičari su predvidjeli da će kinesko vođstvo sada možda u potaji ipak biti razočarano.
Ne zato što gaje bilo kakve trajne simpatije prema Trampu, već zato što bi njegove još četiri godine u Bijeloj kući predstavljale primamljivu mogućnost jedne još veće nagrade.
Polarizujući kod kuće, izolacionistički u inostranstvu – Tramp je Pekingu izgledao kao čisto otjelotvorenje dugoočekivanog i željenog pada američke moći.
Upravo je to poruka koju su prenosile televizijske vijesti pod kontrolom Komunističke partije kod kuće.
One se nisu usredsređivale na same izbore – već na proteste, neprijateljstva i sve veći broj zaraženih u Sjedinjenim Američkim Državama.
Kina bi mogla, naravno, da pokuša da iznađe neku korist u spremnosti Džoa Bajdena na saradnju po krupnim pitanjima kao što su klimatske promjene.
Ali on je obećao i da će raditi na oporavku američkih savezništava, koja bi mogla da se pokažu kao mnogo efikasnija u suzbijanju kineskih ambicija da bude supersila nego Trampov usamljenički pristup.
A Bajdenova pobjeda nudi još jedan izazov za kineski sistem lišen demokratske kontrole. Daleko od pada američkih vrijednosti, smjena vlasti sama po sebi dokaz je da te vrijednosti istrajavaju.
INDIJA
Korijeni Kamale Haris razlog su za ponos u Indiji, ali Narendra Modi bi mogao da naiđe na hladniji prijem kod Bajdena nego kod njegovog prethodnika, piše Radžini Vaidjanatan iz Delhija.
Indija je odavno važan partnera Amerike – i malo je vjerovatno da će se sveukupni pravac tog puta promijeniti pod Bajdenom kao predsjednikom.
Najmnogoljudnija nacija Južne Azije ostaće ključni saveznik američke Indo-pacifičke strategije za zaustavljanje uspona Kine i borbu protiv globalnog terorizma.
Uprkos tome, lična hemija između Bajdena i indijskog premijera Narendre Modija mogla bi da se ispostavi kao nezgodnija prepreka.
Tramp se uzdržavao od kritikovanja Modijeve kontroverzne domaće politike – za koju mnogi kažu da diskriminiše domaće muslimane.
Bajden je u tome bio mnogo direktniji. Internet stranica njegove kampanje pozvala je na ponovno uspostavljanje prava za svakoga u Kašmiru i kritikovala Nacionalni registar građana (NRC) i Zakon o amandmanu na državljanstvo (CAA) – dve regulative koje su izazvale masovne proteste.
Buduća potpredsjednica Kamala Haris – i sama polu-Indijka – takođe se oglašavala protiv nekih političkih poteza hinduističke nacionalističke vlade.
Ali njeni indijski korijeni dovešće do masovnog slavlja u većem dijelu zemlje.
Činjenica da će kćerka jedne Indijke koja je rođena i odrasla u gradu Čenaju uskoro postati drugi čovjek Bijele kuće povod je za ogroman nacionalni ponos.
JUŽNA I SJEVERNA KOREJA
Sjeverna Koreja je jednom opisala Bajdena kao „bijesnog psa” – ali sada će Kim Džong Un pažljivije kalkulisati prije nego što pokuša da isprovocira novog američkog predsjednika, piše Lora Biker iz Seula.
Velika je vjerovatnoća da bi predsjednik Kim više volio još četiri godine za Donalda Trampa.
Istorijski susret dvojice lidera i naknadni sastanci činili su savršen materijal za nevjerovatne fotografije za istorijske knjige, ali je zapravo potpisano vrlo malo toga od većeg značaja.
Nijedna strana nije izvukla ono što je htjela iz tih pregovora: Sjeverna Koreja je nastavila da gomila nuklearni arsenal, a SAD su nastavile da sprovode stroge sankcije.
Za razliku od njega, Džo Bajden je zahtijevao da Sjeverna Koreja prvo pokaže da je spremna da odustane od programa nuklearnog oružja prije nego što održi bilo kakav sastanak sa Kim Džong Unom.
Mnogi analitičari vjeruje da ukoliko Bajdenov tim ne pokrene pregovore sa Pjongjangom vrlo rano, mogli bi da se vrate dani „vatre i bijesa”.
Kim vjerovatno želi da privuče pažnju Vašingtona povratkom na testiranje projektila dugog dometa, ali neće željeti da pojačava tenzije do tačke kad bi već ionako osiromašena zemlja bila pogođena sa još više sankcija.
Južna Koreja je već upozorila Sjevernu Koreju da ne polazi stazom provokacija.
Seul je možda u nekim trenucima imao problema sa Donaldom Trampom, ali je predsjednik Mun čvrsto riješen da okonča 70-godišnji rat na Korejskom poluostrvu i hvalio je Trampa zbog „hrabrosti” da se sastane sa Kimom.
Južna Koreja će pažljivo motriti na bilo kakvu naznaku da je Bajden spreman da učini isto.
VELIKA BRITANIJA
„Poseban odnos” između Amerike i Velike Britanije mogao bi da pođe nizbrdo sa Džoom Bajdenom za kormilom, piše politička dopisnica Džesika Parker iz Londona.
Oni neće biti doživljeni kao prirodni saveznici: Džo Bajden, iskusni demokrata, i Boris Džonson, bombastični Bregzitovac.
Ako analiziramo kako bi njihov budući odnos mogao da funkcioniše, u razmatranje vrijedi uzeti prošlost.
Konkretno baš tu prelomnu 2016. godinu, kad je Donald Tramp ušao u Bijelu kuću, a Velika Britanija glasala da izađe iz EU.
I Džo Bajden i njegov tadašnji šef Barak Obama nisu krili da bi više voljeli da je ishod Bregzita bio drugačiji.
Skorašnji manevri britanske vlade povodom Bregzita nisu prošli dobro kod ključnih demokrata i irskog lobija, uključujući novoizabranog predsjednika Amerike.
Bajden je rekao da, ukoliko bude bio izabran, neće dozvoliti da mir u Sjevernoj Irskoj postane „žrtva Bregzita” – izjavivši da će bilo kakav budući trgovinski sporazum između SAD-a i Velike Britanije zavisiti od poštovanja Sporazuma na Veliki petak iz Belfasta.
Sjećate li se kako je jednom Donald Tramp nazvao Borisa Džonsona „britanskim Trampom”? E, pa čini se da se Bajden sa tim slaže, jednom navodno opisavši britanskog premijera Trampovim „fizičkim i emotivnim klonom”.
Moguće je, dakle, da će Džo Bajden ispočetka biti spremniji da pregovara sa Briselom, Berlinom ili Parizom nego da obaspe London ljubavlju.
„Poseban odnos” bi, vrlo vjerovatno, mogao da pođe nizbrdo.
Međutim, njih dvojica bi na kraju mogli da pronađu nekakav zajednički jezik. Dvije zemlje koje oni predvode, na kraju krajeva, imaju dugogodišnje i duboko ukorijenjene diplomatske veze – pogotovo u oblastima bezbjednosti i obavještajnog rada.
RUSIJA
Predvidljivija administracija mogla bi da bude „sreća u nesreći” za Rusiju poslije Bajdenove pobjede, piše Stiven Rozenberg iz Moskve.
Kremlj ima dobar sluh. A kad je Džo Bajden nedavno Rusiju nazvao „najvećom prijetnjom” po Ameriku, u Moskvi su to čuli jasno i glasno.
Kremlj takođe ima dobro pamćenje. Potpredsednik Bajden je 2011. godine navodno izjavio da se, da je on Putin, ne bi još jednom kandidovao za predsjednika: to bi bilo loše i po zemlju i po njega samog. Predsjednik Putin to sigurno nije zaboravio.
Bajden i Putin nisu idealan geopolitički par. Moskva se plaši da bi Bajdenov predsjednički mandat donio više pritisaka i više sankcija iz Vašingtona.
Sa demokratom u Bijeloj kući, da li je moguće da je na red došla odmazda za navodno miješanje Rusije u američke izbore 2016. godine?
Jedan ruski list nedavno je tvrdio da su pod Trampom američko-ruski odnosi dotakli „morsko dno”.
Ali je Bajdena poredio sa „bagerom” koji će ih „zakopati još dublje”. Nije ni čudo da Moskva ima taj utisak poniranja.
Ali za Kremlj tu bi mogla da se krije „sreća u nesreći”. Ruski komentatori predviđaju da će Bajdenova administracija ako ništa drugo biti predvidljivija od Trampovog tima.
To bi moglo da olakša postizanje sporazuma o gorućim temama, kao što je Novi početak – ključni sporazum Amerike i Rusije o smanjenju nuklearnog naoružanja koji ističe u februaru sljedeće godine.
Moskva će želeti da ostavi Trampovu eru za sobom i da pokuša da izgradi radni odnos sa novom Bijelom kućom. Nema garancija da će u tome uspeti.
NJEMAČKA
Njemačka se nada povratku glatkoj plovidbi sa njihovim ključnim saveznikom jednom kad Donald Tramp napusti luku, piše Demijen Mekginis iz Berlina.
Njemačkoj će laknuti.
Svega deset odsto Njemaca vjeruje predsedniku Trampu kada je riječ o njegovoj spoljnoj politici, prema Istraživačkom centru Pju.
On je nepopularniji u Njemačkoj nego u bilo kojoj drugoj anketiranoj zemlji. U Njemačkoj se bolje kotiraju čak i ruski predsjednik Putin i kineski predsjednik Si Đinping.
Predsjednik Tramp je optužen za podrivanje slobodne trgovine i raspad multinacionalnih institucija od kojih direktno zavisi njemačka privreda.
Njegove čarke sa Kinom uzdrmale su njemačke izvoznike, a on ima naširoko poznate loše odnose sa kancelarkom Angelom Merkel – teško je zamisliti dvoje političara koji se više razlikuju po etosu i ličnosti.
Njemački političari bili su šokirani njegovim konfliktnim stilom, nekonvencionalnim pristupom činjenicama i čestim napadima na njemačku automobilsku industriju.
Uprkos ovome, SAD su najveći trgovinski partner Njemačke, a ovaj transatlantski odnos ključan je za evropsku bezbijednost. Trampov mandat je, dakle, bio trnovit.
Njemački ministri kritikovali su pozive predsjednika Trampa na obustavu brojanja glasova i njegove neosnovane tvrdnje da je došlo do izborne krađe. Ministarka odbrane Anegret Kramp-Karenbauer nazvala je situaciju „eksplozivnom”.
Ovdje su svjesni da velike političke razlike između Vašingtona i Berlina neće nestati pod Bajdenom kao predsjednikom. Ali Berlin se raduje radu sa predjsednikom koji ume da cijeni multilateralnu saradnju.
IRAN
Bajdenova pobjeda mogla bi da vrati Teheran za pregovarački sto, piše dopisnik BBC Persijskog servisa Karsa Nadži.
U nedjeljama pred američke izbore, predsjednik Tramp je prilično optimistično izjavio da čim bude bio reizabran, prvi telefonski poziv koji će primiti biće od iranskih lidera sa zahtjevom za pregovore.
Taj telefonski poziv Trampu – da je pobijedio – nikad se ne bi desio. Pregovaranje sa Trampovom administracijom bilo bi nemoguće za Iran; to bi bilo isuviše ponižavajuće.
Pod predsjednikom Trampom, američke sankcije i politika maksimalnog pritiska dovela je Iran na samu ivicu ekonomskog kolapsa. Tramp se povukao iz nuklearnog sporazuma.
Što je još gore, naredio je ubistvo generala Kasema Sulejmanija, bliskog prijatelja Vrhovnog vođe Ajatolaha Alija Hamneja. Osveta za njegovo ubistvo ostaje u samom vrhu ciljeva tvrde struje u zemlji.
Izbor Džoa Bajdena Iranu umnogome olakšava ulazak u pregovore sa američkom administracijom. Novoizabrani predsjednik Bajden ne nosi sa sobom isti teret.
On je izjavio da želi da se osloni na diplomatiju i da se vrati nuklearnom sporazumu sa Iranom.
Ali iranska tvrda struja neće sjesti tako lako za pregovarački sto. Dok su Amerikanci izlazili na birališta 3. novembra, Vrhovni vođa je izjavio da izbori „neće imati uticaja” na politiku Teherana.
„Iran je slijedio razumnu i promišljenu politiku na koju ne mogu da utiču personalne promjene u Vašingtonu”, rekao je on.
Milioni Iranaca mislili su drugačije dok su u tišini gledali kako se američki izbori odvijaju na njihovim ilegalnim satelitskim TV prijemnicima, ubijeđeni da njihova budućnost zavisi od rezultata i nadajući se da će Bajdenova pobjeda značiti popuštanje sankcija.
IZRAEL
Očekuje se resetovanje najvećeg dijela politike Donalda Trampa prema Bliskom Istoku, piše Tom Bejtmen iz Jerusalima.
Predsjednik Tramp je ekstremno naelektrisao oba pola na Bliskom Istoku. Radio je na nagrađivanju i konsolidovanju tradicionalnih američkih saveznika u regionu, dok je istovremeno izolovao neprijatelje u Teheranu.
Novoizabrani predsjednik Bajden pokušaće da prespoji američku politiku prema Bliskom Istoku na ono kako ju je ostavio kao potpredsjednik pod Barakom Obamom: popustivši Trampovu politiku „maksimalnog pritiska” na Iran i pokušavši da se ponovo pridruži nuklearnom sporazumu iz 2015. godine koji je Bijela kuća napustila prije dvije godine.
Ta mogućnost užasava Izrael i Zalivske zemlje kao što su Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Izraelski ministar rekao je, reagujući na vjerovatnu Bajdenovu pobjedu, da će se ta politika završiti „nasilnim sukobom Izraela i Irana, zato što ćemo biti primorani da djelamo”.
Rezultat takođe dramatično mijenja pristup SAD-a izraelsko-palestinskom sukobu. Trampov plan doživljen je kao ogromno favorizovanje Izraela i omogućavanje da se pripoje djelovi okupirane Zapadne obale.
Od toga se odustalo u korist istorijskih sporazuma za uspostavljanje odnosa između Izraela i nekoliko arapskih država.
Ovaj podstrek na regionalnu „normalizaciju” vrlo vjerovatno će se nastaviti i pod Bajdenom, ali on će možda pokušati da uspori kontroverznu američku prodaju oružja Zalivu, a vjerovatno će tražiti i još ustupaka od Izraela.
Pripajanje sad definitivno djeluje kao da je otkazano, a Bajden će se usprotiviti i Izraelovom daljem podizanju naselja.
Ali neće doći do „potpunog zaokreta” koji je jedan palestinski zvaničnik zahtijevao ove nedjelje.
Retorika će se vratiti tradicionalnom razumevanju „rešenja dveju država”, ali šanse za veći napredak u iscrpljenom mirovnom procesu između Izraela i Palestine djeluju tanušno.
EGIPAT
Aktivisti polažu velike nade da će Bajdenova administracija povećati pritisak na Egipat zbog kršenja ljudskih prava, piše Sali Nabil iz Kaira.
Egipatski predsjednik Abdulah Fatah Al Sisi koji uživa podršku vojske imao je veoma dobar odnos sa Donaldom Trampom. Za njega bi bilo bolje kad bi zadržao prijatelja u Bijeloj kući, ali sad će morati da otvara potpuno novo poglavlje sa Džoom Bajdenom.
Kritičari predsjednika Sisija optužili su Trampovu administraciju da žmuri nad navodnim kršenjima ljudskih prava u zemlji.
Egipat godišnje prima američku vojnu pomoć u vrijednosti od 1,3 milijarde dolara. Godine 2017, mala tranša ove pomoći bila je zaustavljena povodom zabrinutosti zbog kršenja ljudskih prava, ali je odobrena naredne godine.
Bajdenovo osvajanje Bijele kuće mnoge lokalne grupe za zaštitu ljudskih prava doživljavaju kao dobru vijest.
Aktivisti se nadaju da će nova američka administracija primijeniti pritisak na egipatsku vladu da promjenu robusnu politiku prema opoziciji – sa navodno desetinama hiljada političkih zatvorenika po zatvorima.
Egipatske vlasti oduvijek su negirale da drže zatvorenike zbog prigovora savjesti, osporavajući autentičnost ključnih izvještaja o ljudskim pravima u zemlji.
„Američko-egipatski odnosi oduvek su bili strateški, nevezano za to ko sjedi u Ovalnoj sobi”, kaže Ahemd Sajed Ahmed, politički analitičar.
„To partnerstvo će se nastaviti, ali retorika demokrata o ljudskim pravima možda neće biti dobro primljena među nekim Egipćanima, koji to doživljavaju kao miješanje u unutrašnja pitanja zemlje.”
KUBA
Nakon brutalnih sankcija, pobjeda Džoa Bajdena donosi olakšanje, piše BBC-jev dopisnik sa Kube Vil Grant.
Bajden kao predsjednik upravo je ono čemu se većina Kubanaca nadala. I zaista, većina ljudi na ostrvu radije bi vidjela skoro bilo koga drugog u Bijeloj kući nego Donalda Trampa.
Njegove sankcije donijele su prave tegobe i Kubanci su iscrpljeni poslije četiri godine nepopustljivih neprijateljstava.
Džo Bajden, s druge strane, oživljava uspomene na skorašnje visoka dostignuća u kubanskom-američkim odnosima pod predsjednikom Obamom.
Štaviše, kaže se da je bivši potpredsjednik bio ključan u omogućavanju dvije godine detanta.
Komunistička vlada u Havani nesumnjivo će nastaviti da govori da su svi američki predsjednici u suštini isti.
Ali među ljudima koji stoje u redovima za osnovne potrepštine i koji jedva sastavljaju kraj s krajem, glavni utisak će svakako biti veliko olakšanje.
Jedina loša strana sa kubanske tačke gledišta? Bajden je sada svjestan kako je djelovalo Trampovo surovo postupanje prema Kubi na glasače na ključnom izbornom bojnom polju na Floridi.
Oni se plaše da će on sada biti mnogo manje sklon popuštanju nekih od Trampovih mjera nego što bi inače bio.
KANADA
Džastin Trudo će u novom susjedu vidjeti saveznika, piše Džesika Marfi iz Toronta.
Kanadski premijer se zarekao da će produbiti odnose sa SAD-om bez obzira na to ko dobije predsjedničke izbore – ali vrlo je vjerovatno da se u Otavi osjetilo veliko olakšanje kad je postalo jasno da je demokrata Džo Bajden obezbijedio pobjedu.
Odnos Kanade sa SAD-om bio je buran pod predsjednikom Trampom, mada ne bez svojih uspjeha. Oni podrazumijevaju povoljno ponovljene pregovore za Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini, zajedno sa Meksikom.
Ali Džastin Trudo je jasno stavio do znanja da osjeća političku srodnost sa bivšim predsjednikom Barakom Obamom – koji ga je podržao tokom nedavnih kanadskih federalnih izbora. Ta srdačna osjećanja prenose se i na čovjeka koji je služio kao Obamin potpredsjednik – Džoa Bajdena.
U Bajdenu će Trudoova Liberalna stranka pronaći saveznika po pitanjima kao što su klimatske promjene i multikulturalizam. Ali to ne znači da ne postoje prilike za trvljenje sa njegovom administracijom.
Predsjednik Tramp je odobrio izgradnju naftnog cjevovoda Alberta-Teksas Kiston, a projekat se doživljava kao ključan za namučeni kanadski energetski sektor – ali novoizabrani predsjednik Bajden mu se protivi.
Preporučeno
A ekonomski plan Džoa Bajdena „Kupuj američko” za oporavak američke industrije poslije pandemije korona virusa biće razlog za brigu imajući u vidu ogromnu zavisnost Kanade od trgovine sa Amerikom.
