Video
Radi se o devetom izdanju ovog foruma, u organizaciji Centra novih strategija, a ove godine fokus je bio na temama odbrane, sigurnosti i međunarodnih odnosa.
U okviru ovog događaja, koji nosi epitet jednog od najvažnijih okupljanja u regionu Crnog mora i Balkana, održano je 50 panela na kojima se obratilo 198 zvanica.
Skup je u glavnom gradu Rumunije okupio zvaničnike, diplomate, vojne stručnjake i analitičare iz zemalja članica EU i NATO-a, kao i iz partnerskih država.
Neke od tema foruma bile su: “Transatlantski odnosi i restrukturiranje vojnog prisustva SAD-a u Evropi i regionu Crnog mora”, “Pregovori za mirovni sporazum u Ukrajini i potreba da se spriječi potencijalni novi napad Rusije koji bi mogao dosegnuti deltu Dunava i rumunsku granicu”, “Pravi ciljevi Rusije u mirovnim pregovorima s Ukrajinom i pitanje hoće li Rusija u budućnosti biti agresivna ili spremna na ustupke” i “Nastavak podrške Moldaviji i sprječavanje njenog skretanja s puta ka EU usljed ruskih hibridnih ratnih taktika”.
Razmatrane su i teme poput naučenih lekcija s ukrajinskog fronta u vojnoj strategiji, obnova Ukrajine, energetska sigurnost, kognitivni rat i dezinformacije, sigurnosni izazovi na Balkanu i disruptivne tehnologije.
Prisutnima se u okviru panela “Sve tiho na zapadnobalkanskom frontu. Ili ipak ne?” obratila i profesorica sa Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu Edina Bećirević.
Izlaganje je započela vrlo jednostavnim odgovorom na pitanje postavljeno u nazivu panela – “Ne, nije tiho na Zapadnom Balkanu. Ono čemu svjedočimo jeste tek iluzija mira i stabilnosti”.
“U Bosni i Hercegovini odvija se aktivan državni udar, koji predvodi Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika srpska, a omogućavaju ga vodeća hrvatska stranka i njen predsjednik Dragan Čović, uz kolektivnu neodlučnost Zapada. Evropska unija i pojedine članice – posebno Hrvatska – igraju opasnu igru. Zagreb podržava separatistu Dodika, dok briselska administracija naginje politici umirivanja, koja podsjeća na Chamberlainovu logiku uoči Drugog svjetskog rata. Samo jučer slušala sam panel o ruskoj agresiji na Ukrajinu, na kojem se raspravljalo da li će reakcije Zapada biti vođene odlučnošću Winstona Churchilla ili će krenuti putem Chamberlaina. Poput većine građana Bosne i Hercegovine, solidarišem se sa svojim prijateljima u Ukrajini i duboko poštujem njihovu hrabrost da se brane”, rekla je profesorica Bećirević.
Istakla je da joj je fokus na Bosni i Hercegovini, u kojoj, kako je rekla, situacija jeste sumorna, ali uprkos svemu postoji prozor mogućnosti – ako, i samo ako, EU i NATO djeluju odlučno i strateški.
“Na prošlogodišnjem panelu u Temišvaru govorili smo o najdubljoj političkoj krizi u Bosni i Hercegovini od kraja rata, i o potencijalu Milorada Dodika da tu krizu dodatno produbi. Godinu dana kasnije, situacija se, nažalost, pogoršala – upravo kako su mnogi i predviđali. Dodik je u prvostepenom postupku na Sudu BiH osuđen zbog odbijanja da provede odluke visokog predstavnika. Odbija da se pojavi pred sudom, za njim je raspisana potjernica – što ga de facto čini pobunjenikom i bjeguncem od pravde. Godinama gradi paralelne institucije i sistematski razgrađuje Dejtonski mirovni sporazum. Djeluje kao ruski agent unutar države, s jasnom misijom: opstruirati euroatlantske integracije i uništiti državne institucije. Njegov krajnji cilj je secesija Republike srpske”, govori Bećirević. No, dodaje, Dodik ne djeluje sam, već ima snažnu podršku iz Beograda i Moskve, kao i iz Zagreba i Budimpešte.
– Putin, Vučić i Orbán ga podržavaju podjednako – ideološki i institucionalno. Zagreb ovu situaciju vidi kao priliku: preko hrvatskog konstitutivnog naroda u BiH pokušava doći do trećeg entiteta – što je Dragan Čović nedavno i otvoreno rekao.
Kao što smo čuli i na drugim panelima o putinizmu i njegovoj globalnoj prijetnji, u Bosni i Hercegovini vidimo njegovu lokalnu manifestaciju: domaći politički akter koji razgrađuje ustavni poredak, prkosi hapšenju i djeluje kao destabilizirajuća sila u srcu Evrope – i to u državi u kojoj Zapad još uvijek ima stvarnu moć – napominje Bećirević.
Profesorica dalje naglašava da ono što omogućava Miloradu Dodiku da ostane na vlasti nije snaga Moskve niti Vučićeva podrška.
“Aleksandar Vučić je oslabljen i malo je vjerovatno da u ovom trenutku, kada se bori za vlastiti opstanak, može konkretno pomoći Dodiku. Ono što Dodiku omogućava opstanak jeste upravo ta Chamberlainovska logika evropskih institucija – posebno briselske administracije i EU delegacije u Sarajevu. Pojedine ključne članice EU jesu uvele sankcije Dodiku – Njemačka, Austrija, Poljska, Francuska i druge su osudile secesionizam – ali to nije dovoljno. Milorad Dodik je pobunjenik i ruski agent. On treba biti uhapšen. EU administraciji nedostaje politička volja i jedinstven glas. I dalje se daje prednost iluziji stabilnosti umjesto konkretnom djelovanju – čime se, zapravo, direktno održava status quo”, ističe profesorica Bećirević.
Prema njenim riječima, Dodik je mogao biti uklonjen s državnog nivoa vlasti – u entitetu Republika srpska postoji opozicija koja bi podržala takav potez.
“No, taj proces blokira HDZ, koji koristi Dodikovu secesionističku agendu kako bi ucjenom uspio doći do Izbornog zakona samo po njihovoj mjeri, što bi im otvorilo put za stvaranje federalne jedinice. Zbog toga se čvrsto drže saveza sa separatistom. Ipak, postoji prostor za djelovanje – i za Bosnu i Hercegovinu, i za EU, i za NATO. Bosna je jedna od rijetkih država gdje Zapad još uvijek ima snažan institucionalni i pravni utjecaj. Umjesto da se taj utjecaj polako napušta, NATO i EU trebali bi iskoristiti ovu priliku – ne samo da osiguraju euroatlantsku budućnost Bosne i Hercegovine, već i da pokažu da koordinirano djelovanje Zapada još uvijek ima snagu i smisao u multipolarnom svijetu”, kaže Bećirević.
Naglašava da u ovom trenutku, prioritetne mjere uključuju: jačanje sigurnosnih agencija na državnom nivou; uklanjanje Dodikove stranke sa državnog nivoa vlasti; podršku EUFOR-a u asistenciji domaćim institucijama pri hapšenju Milorada Dodika; i jasnu poruku Zagrebu i hrvatskoj politici u BiH da je podrška secesionizmu i partnerstvo s ruskim proxy akterima nespojivo s evropskom politikom.
“Da je postojala stvarna politička volja, asistencija pri hapšenju Dodika već bi bila pokrenuta. Umjesto toga, i dalje stižu poruke iz Sarajeva i Brisela da se sve mora rješavati kroz političke pregovore – čak i s onima koji aktivno rade na uništenju države. U zaključku želim naglasiti da je sudbina Bosne i Hercegovine danas ispit za budućnost evropskog projekta na Zapadnom Balkanu. Odluke koje se sada donesu ključne su za geopolitičku mapu regije u decenijama koje dolaze. Ako nas historija nečemu uči, onda je to da umirivanje agresora ne vodi ka stabilnosti – već ih dodatno ohrabruje. Odgovori Zapada, do sada, na separatističke politike Milorada Dodika, tragičan su podsjetnik koliko je ova tvrdnja tačna”, kazala je ona.
Bosna i Hercegovina predstavlja jedinstvenu priliku za NATO.
“Intervencija iz 1995. godine ojačala je Savez. Danas, kada je euroatlantski savez pod pritiskom, Bosna i Hercegovina opet nudi šansu. Važno je naglasiti da uprkos ogromnim sredstvima koje Srbija i Republika srpska ulažu u lobiranje u Washingtonu, američka pozicija o Bosni i Hercegovini ostala je zapanjujuće dosljedna. I to je prilika”, dodaje ona.
Preporučeno
Bosna i Hercegovina, kako zaključuje, može postati primjer za demonstraciju efikasnosti koordiniranog zapadnog angažmana u svijetu koji postaje sve više fragmentiran.
