Video
Ipak, Marko Nicović, bivši načelnik beogradske policije, advokat i član Svjetske asocijacije šefova policije, kaže za MONDO da treba što prije pronaći tijela, jer bez toga je teško dokazati ubistvo.
“Mnogo ljudi je nestalo, ali tijela još nisu nađena. Policija sada ima šest mjeseci da pronađe leš ili drugi jak dokaz ubistva. Ako se to ne učini, velike su šanse da se ti dokazi kasnije nikada ne nađu. To bi značilo da je ova grupa uhapšena prerano i da je sa time trebalo sačekati dok se ne prikupe jači dokazi“, kaže Marko Nicović.
Čak 12 muškaraca nestalo je bez traga samo u toku prošle godine u Beogradu i sumnja se da iza svih stoji upravo Belivukova grupa, kojom je upravljao. Kako se sumnja, većina ubistava je izvršena u “kući strave”, opasane visokom betonskom ogradom u Ritopeku. Tragovi krvi i spaljivanja prema nezvaničnim informacijama otkriveni su i u drugim vikendicama koje je Veljko Belivuk koristio. Ipak, još uvijek nije pronađen nijedan leš.
“Da bi se neko ubistvo dokazalo, moralo bi da bude pronađeno tijelo i ostaci leša, ili neko oružje koje je korišeno. To može da bude ostatak čaure, motka, nož, pištolji ili neko drugo sredstvo. Ako se ne pronađe ništa od toga, vrlo je teško dokazati ubistvo. Sve se svodi na izjave ljudi, od kojih bi bar pet moralo da potvrdi istu priču, što se u praksi rijetko dešava“, kaže za MONDO Marko Nicović.
Za sada su dvojica Veljinih najbližih saradnika do detalja opisali sve što znaju o ubistvima u Ritopeku i na drugim lokacijama. Nezvanično je otkriveno da su “tijela pojedinih žrtava raskomadana i da se sumnja da su bačena u Dunav, vezana za betonske blokove”. Po tvrdnjama svjedoka, u Dunav su navodno bačeni i drugi dokazi, zbog čega su ronioci žandarmerije pretraživali dno Dunava.
“Međutim, najvjerovatnije je da tijela žrtva nisu bačena ili zakopana, a da prethodno čistači zločina nisu uradili svoj posao i prikrili sve tragove. Prema ovome što sada vidimo, gotovo je sigurno da je ekipa Veljka Belivuka imala svog čistača. Iz slučajeva i ubistva Zemunskog klana, sigurno su naučili lekciju da ne treba zakopavati leševe, čim do sada nijedan nije pronađen“, kaže Nicović.
Zbog toga bi jedan od najjačih dokaza bio kada bi se u podzemlju saznalo ko je ekipa čistača koja je prikrila zločine, objašnjava on.
“Policija koja je operativna i ima kvalitetnu mrežu, može to da sazna. Čistaći zločina su zato vrlo tražena profesija, svoj posao obavljaju tako da gotovo da ne može da se utvrdi šta se desilo sa lešom, ali u Srbiji ih nema previše. Dobijaju trećinu novca od onog koji se plati za nečije ubistvo i najveći broj njih radi za velike sume” kaže bivši načelnik policije i advokat.
Prema njegovim riječima, ako budu pronađeni DNK tragovi, bilo da su pravi ili podmetnuti, to u ovakvim slučajevima ne može da bude jak dokaz i gotovo da ne znače ništa.
“Sigurno da su članovi kriminalne grupe, pa i same žrtve, mogle da ostave 1.000 tragova kao što su znoj, dlaka, čestica kože. Ali, to onda može da znači samo da je ta osoba bila prisutna na tom mjestu. Nekad čak ni to, već da je neko drugi ko je bio sa njom u kontaktu mogao da posije taj trag, jer se i to se dešava“, kaže Nicović.
Nakon hapšenja, nekoliko pripadnika Belivukove kriminalne grupe ponudilo je tužilaštvu svoju saradnju u zamjenu za manju zatvorsku kaznu. Svjedočenja članova svakako mogu da budu korisna u istrazi i prikupljanju dokaza.
Očekuje se da uskoro bude donijeta odluka ko od njih može dobiti status svjedoka-saradnika i da im upravo on otkrije iza kojih sve otmica, mučenja i ubistava stoji Belivuk i njegovi saradnici, kao i šta su uradili sa tijelima žrtava.
Preporučeno
“Ipak, ako sve to padne u vodu i ne bude pronađeno ništa, to znači da neće postojati nijedan jak dokaz. Ekipa Belivuka svakako može da bude osuđena za druga djela, nasilničko ponašanje, iznude, krađe, ali ne i ubistva, ako dokaza ne bude“, zaključuje sagovornik.
