Video
Želim da spasim živote svih vas – svog oca ne mogu da vratim, ali istina mora da se zna – tako počinje ispovijest Petra Đurića na Fejsbuku, objavljena 18. aprila.
“Prošla su 3 dana od kad sam sahranio svoga oca, Ljubišu Đurića, akademskog slikara i magistra umjetnosti.
Ne mogu da se otmem utisku da sam ga tako lako izgubio sve zbog nemara, nebrige i javašluka u zdravstvu države”, napisao je Petar Đurić.
“Naime, istog dana kada je dobio temperaturu 39 zvao sam infektivnu kliniku da ga dovedem na testiranje na Covid 19 ali su mi rekli da pratimo situaciju.
Temperatura se smanjivala i rasla u zavisnosti od doba dana i njemu je bivalo sve gore.
Svaki dan sam zvao i svaki dan su mi isto govorili. Na kraju kad sam vidio da je počeo da kašlje i da ne može da jede stavio sam ga u auto i odvezao do Infektivne klinike gdje smo čekali ispred u redu par sati.
Na kraju su se smilovali i poslali ga na Obilićev venac da snimi pluća.
Tamo dobija uput za Zemunsku Covid bolnicu. Nalaz je upala oba plućna krila.
I to je poslednji put da sam ga vidio živog”, napisao je Petar Đurić, i zabelježio šta je uslijedilo.
“Samo nazovi liječenje u Zemunskoj bolnici je bilo kao u filmovima strave i užasa. Nikakvu informaciju nismo mogli da dobijemo o njegovom stanju, jer se na telefone ili niko ne javlja satima ili mi kažu da zovem call centar koji je satima zauzet.
Od jednog stažiste ljekara, koga poznajem privatno dobijam konfuzne informacije o zdravstvenom stanju svoga oca.
Prilikom rijetkih telefonskih razgovora sa ocem on me moli da ga izvučem iz bolnice jer će umrijeti ako ostane dalje u bolnici jer ga ne liječe dobro.
Ja sam se ipak nadao, kako su na sva usta govorili preko medija, ljekari, premijerka i predsjednik, da su bolesnici pod punom brigom i da ne treba da se brinem da će mi oca izliječiti.
Na žalost ništa od toga nije bilo istina. Test na Covid 19 koji je rađen nikada nije dobijen .
Nikada nisam dobio nikakvu otpusnu listu ili kliničku sliku što je nevjerovatno. Ne znam ni da li je umro od Covida19!?
Moj otac je bio zdrav. Nije imao druge bolesti.
Nakon preuzetih stvari iz bolnice utvrdio sam da nedostaju očev telefon i novčanik .
Potresen cjelokupnom situacijom na svome facebook profilu napišem nekoliko rečenica na ovu temu i istog dana me zovu čelnici SNS iz Majdanpeka i nude mi da skinem sve statuse u kojima se pominje aktuelna vlada, a da će oni da plate sahranu.
Naravno da sam odbio.
Na dan sahrane 5km prije Majdanpeka sačekala me je patrola policije i nije mi dozvolila da sa vijencem prođem glavnom ulicom već zaobilazno pod prijetnjom da će me privesti 48h ako se ne povinujem naređenju.
Moj otac nije bio bilo ko i grad Majdanpek treba da vječno bude ponosan što je imao takvog umjetnika i čovjeka čiji radovi su izlagani po raznim evropskim galerijama.
Sramota je da jedna šačica majdanpečkih vlastodržaca to ne umije da cijeni i zarad svojih fotelja su u stanju da mi prirede takav sraman ‘doček’ jer sam napisao istinu o tome kako su mi ubili oca ne liječeći ga adekvatno u Zemunskoj bolnici.
Nadam se i vjerujem u Boga da će se svakome vratiti istom mjerom za ono sto je činio .
Takođe savjetujem ljudima da svoje bližnje ne prepuštaju bezrezervno u ruke nesposobnim ljekarima i da ne vjeruju kao sto sam ja naivno vjerovao da ljekari i vlast daju sve od sebe da pomognu bolesnima. Oca sam sahranio sam.
Majka i sestra su blokirane u inostranstvu i nemaju način da dođu.
Preporučeno
Molim Vas podijelite ovo! Sa suzama u očima i vječnim bolom apelujem na narod da se probudi i ne bude instrument kojim se manipuliše”, napisao je Petar Đurić 18. aprila na Fejsbuk nalogu.
