Video
Na kraju suđenja kojim je Hoakin Guzman poznatiji kao El Čapo, najzloglasniji narko-bos na svijetu, dobio doživotnu, pojavila se žena koja ga je ocinkala FBI-u. Tokom suđenja su se pojavili brojni ljudi iz njegove prošlosti koji su svjedočili o njegovim zločinima, kao i kartelu Sinaloa. Plaćeni ubica opisao je kako je Guzman lično zakopao čovjeka živog i kako je drugu dvojicu žive spalio na lomači.
Brat njegovog najbližeg saradnika pričao je da je rutinski podmićivao policiju, vojsku i skoro svakog službenika u Meksiku. Čak je i jedna od njegovih ljubavnica svjedočila protiv njega i prisjetila se kako ju je prisilio, golu, da sa njim pred meksičkim vojnicima pobjegne kroz tunel skriven ispod kade u kupatilu.
U četvrtak se na sudu pojavila posljednja osoba iz Guzmanove prošlosti, piše New York Times. Na nju tužioci navode da je bila važna u njegovom padu, ali do sada nije svjedočila.
“Ja sam čudo Božje, jer je Guzman pokušao da me ubije”, kazala je. Ona je Andrea Velez. Imala je nekoliko uloga tokom dugogodišnjeg vođenja kartela; bila je lična Guzmanova pomoćnica, žrtva planiranja ubistva, tajni doušnik FBI-a.
Ona je na sudu u Bruklinu pričala na koji način su Guzmanovi zločini imali posljedice i po nju. Guzmana jesu proglasili krivim za ubistva desetine ljudi, ali je ona jedina koja je iznela svjedočenje iz pozicije žrtve.
https://www.youtube.com/watch?time_continue=3&v=u0zeR6_ahBY
“Anđeli iz pakla”
Sudiji, koji je Guzmana osudio na doživotni zatvor, 15 minuta je pričala kroz suze da je Guzman, nakon što se njihova veza ohladila, platio milion dolara jednoj grupi “Anđeli pakla” kako bi je likvidirali. Velez je inače jedna od najzagonetnijih pojava na ovom suđenju, jednom od operativno najsloženijih ikada.
Ranije su se na sudu kao svjedoci pojavljivali narkobosov savjetnik za visoke tehnologije, njegov glavni dobavljač iz Kolumbije i jedan od njegovih glavnih američkih saradnika. Velez je na sud došla u crnom odijelu i kose vezane u konjski rep.
https://www.youtube.com/watch?v=-qtIDvlI–E
“Opraštam ti i nadam se da i ti opraštaš meni”, rekla je šmrcajući.
Rekla je da je spremna javno istupati nakon što je sedam godina radila u tajnosti za vladu, ali da će u sjenci ostati i nakon svjedočenja.
Istakla je da je 2010. počela da radi za jednog od Guzmanovih zamjenika kao pomoćnik, i to za kolumbijskog krijumčara Aleka Cifuentesa.
Cifuentesa je srela u Kankunu i putovala sa njim po Kolumbiji, Ekvadoru i Kanadi, upoznavajući se sa detaljima posla sa drogom. To je ubrzo postao njen glavni posao, ali je istovremeno nastavila da vodi svoju manekensku agenciju. U toj kasnijoj ulozi neretko je dogovarala plaćene seksualne odnose između žena koje je poznavala i bogatih, moćnih muškaraca.
Kako je Guzman uvijek tražio nove ljude, u nekom trenutku je Velez zaposlio kod sebe i koristio je za niz prljavih trikova. Na suđenju se pokazalo da je upravo nju, Velez, iskoristio 2013. godine kako bi glumila prostitutku kojom su namamili u korumpiranog ekvadorskog vojnog oficira kojeg je Guzman htio da otme. Velez je organizovala privatne zabave za meksičkog generala i zadatak joj je bio da mu ponudi 10 miliona dolara mita.
Ni Guzman ni Cifuentes nisu znali da je FBI kontaktirao Velez u 2012. godine i nagovorio je da za njih špijunira ubicu. Njihovo sredstvo uvjeravanja bila je optužnica sastavljena četiri mjeseca ranije protiv Velez na Menehtnu, koja je čekala još samo da je aktiviraju.
Veći djio rada Velez za FBI ostao je u tajnosti. Tužilac je ipak nedavno otkrio da je upravo ona snimila ranije neobjavljen video snimak najmanje jednog Guzmanovog pomoćnika.
Tako se saznalo da je ona bila ta koja je Guzmanu pronašla osobu koja će za njega napisati autobiografiju za snimanje filma. Tužilaštvo je navelo i to da se ona u nekoliko navrata susrela sa Guzmanom i da je “dobavila informacije koje su pomogle vlastima da ga uhapse”. Nisu otkrili o čemu je tačno riječ. Velez je na sudu u četvrtak rekla da je na prvom susretu sa Guzmanom bila impresionirana njegovom ljubaznošću i harizmom.
Doživjela ga je kao osobu koja je pristojna, koja se lijepo ponaša i kojoj je stalo do nje. Na kraju je, međutim, kazala da je shvatila da je bila u stanju stokholmskog sindroma, da nije bila njegova saveznica nego njegova zatočenica koja je njegovu organizaciju mogla da napusti “samo u plastičnog vreći sa nogama napred”.
“Moji snovi o velikim stvarima postali su moja najgora noćna mora. Izgubila sam porodicu, prijatelje, postala sam sjenka bez imena.”
Zapravo je pitanje da li joj je ovo uopšte pravo ime, jer se za najmanje jednog svjedoka na suđenju zna da je nastupao pod pseudonimom. Velez u informatičkoj bazi podataka nema nigdje, što znači da se ne bi znalo ni da su je već optužili, sudili joj ili je osudili.
Preporučeno
