Bolje negdje biti rob za 2.000 eura, nego biti rob sa 300 eura u svojoj zemlji

Bolje negdje biti rob za 2.000 eura, nego biti rob sa 300 eura u svojoj zemlji

StandardIT

03/01/2022

10:22

Napuštene prodavnice i uglavnom prazne ulice daja malo znakova života u Valandovu u Sjevernoj Makedoniji, odakle mladi ljudi u velikom broju bježe u nadi da će naći bolji život u inostranstvu, piše AFP.

Kao i veći dio ovog osiromašenog kutka jugoistočne Evrope, ova mala balkanska nacija sjedi na demografskoj tempiranoj bombi koju podstiču staranje stanovništva, pad nataliteta i masovna migracija.

Sjeverna Makedonija je izgubila 10 odsto svog stanovništva tokom posljednjih 20 godina. Oko 600.000 makedonskih državljana sada živi u inostranstvu, prema podacima Svjetske banke i vlade. Jadan ekonomski rast i nedostatak investicija uništili su zemlju u kojoj sada živi samo 1,8 miliona ljudi – 30 godina od sticanja nezavisnosti.

“Ako imate nešto više od 2,4 miliona građana, a više od četvrtine ih je otišlo onda morate da brinete o tome šta se dešava”, rekao je Apostol Simovski, direktor državnog zavoda za statistiku.

Sela i mali gradovi kao što je Valandovo, 146 kilometara od glavnog grada Skoplja, nude malo poslova, guraći ambiciozne i sposobne ljude da posao potraže negdje drugde.

“Duh mladih je sistematski uništavan. Izgubljen je entuzijazam da se borimo i ostanemo kod kuće”, kaže za AFP Pero Kostadinov, novoizabrani 33-godišnji gradonačelnik.

Samo u Valandovu skoro 90 odsto prihoda ljudi je povezano sa poljoprivredom, što je zajednički imenitelj širom Sjeverne Makedonije.

“Petoro mojih drugara iz odeljenja od 20 učenika je već sa porodicama otišlo u inostranstvo”, rekao je Bojan Nikolov (24) član omladinskog opštinskog vijeća u Valandovu.

Anegdota nudi jasnu sliku o tome kuda ide budućnost Sjeverne Makedonije.

“Bolje robovati u inostranstvu”

Prvobitni rezultati posljednjeg popisa u stanovništva u Sjevernoj Makedoniji sprovedenog u septembru procjenjuju da se stanovništvo smanjilo za više od 200.000 ljudi od 2002. godine.

Od nezavisnosti i raspada Jugoslavije 1991. godine, mnogi su se nadali da će integracija u Evropsku uniju obezbijediti pojas za spasavanje i obećanja svjetlije budućnosti.

Ali put Sjeverne Makedonije ka članstvu u EU je u više navrata blokiran, prvo od strane Grčke, a kasnije od Bugarske, što je dovelo do novih sumnji da se zemlja ikada pridružiti EU, što je mnoge natjeralo da je napuste. Oni koji ostanu, imaju prosječne plate od 470 eura.

“Bolje je biti rob za 2.000 eura u nekoj stranoj zemlji, nego rob sa 300 eura kod kuće”, glasi popularna rečenica u Sjevernoj Makedoniji. To je slika koja se ponavlja i u drugim zemljama Zapadnog Balkana.

U Albaniji je oko 1,7 miliona ljudi ili otprilike 37 odsto stanovništva, napustilo zemlju u posljednje tri decenije, prema vladinim podacima. Stotine hiljada napustilo je Srbiju i otišlo u inostranstvo nakon ratova 1990-tih koji su uzdrmali ekonomiju, a procjene govore da je u posljednjih 20 godina otišlo do 10.000 ljekara.

“Sve zemlje Zapadnog Balkana su u različitom stepenu pogođene migracijom”, rekao je Ilir Gedeši, profesor ekonomije sa sjedištem u albanskoj prijestonici Tirani.

“Glavni razlozi su ekonomski, ali osim toga sve značajnije mjesto zauzimaju socijalni razlozi”, dodao je.

“Posljednji voz polazi”

Ali za Albaniju, Kosovo, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju i Srbiju – koje se nadaju da će članstvo u EU preokrenuti njihovu sreću – Hrvatska daje oštro upozorenje.

Od ulaska u blok 2013. godine, njene populacija od više od četiri miliona stanovnika se smanjila za skoro 10 odsto u jednoj deceniji.

Ujedinjene nacije predviđaju da će Hrvatska do kraja veka imati 2,5 miliona stanovnika. Demografi upozoravaju da maloj popuplaciji zemlje možda nedostaje otpornost na dalje gubitke.

Zagreb je u decembru pokušao da preokrene odliv mozgova obećavajući hrvatskim iseljenicima u EU do 26.000uevra da se vrate i započnu posao. Ali za neke oblasti je možda već sada prekasno.

Izvor (naslovna fotografija):medium.com/personal-growth

Ostavite komentar

Komentari (0)

X