Dmitrijeva porodica je u četvrtak napustila Mariupolj, a kako sam kaže, posljednje nedelje života tamo bile su pakao.
„Svakih 15 do 20 minuta čujete avione i onda padaju bombe“, rekao je Dmitrij. Njegova supruga Tanja pisala je dnevnik od početka rata, u kom je prošle nedjelje napisala:
“Ništa se nije promijenilo, nema struje, nema vode, sada nemamo ni hranu”.
U podrum nedaleko od stana su se preselili kada je rat počeo, a Tanja je jednom prilikom odlučila da obiđe svoj dom. Kada je stigla do zgrade, ona je bila potpuno razrušena, a od stana ništa nije ostalo.
“Te noći smo zaspali razmišljajući da li ćemo i kako ostati živi”, ispričala je Tanja.
Stanovnici Marijupolja nemaju pijuću vodu, zbog čega su primorani da se snalaze. Kada je Dmitrij jednog dana čekao u redu za vodu, bomba je pala nedaleko od njega i ubila troje ljudi.
“Sahranili smo ih sami, u tišini”, rekao je on.
Na dan kada je njegova porodica napustila Mariupolj, Dmitrij je obišao oca i majku u skloništu.
“Zadnjeg dana sam vidio oca, majka je u potpunoj depresiji, nije napustila podrum od početka rata. Otac me je preklinjao da odem bilo gdje, samo da pobjegnemo”.
Dmitrij, Tanja i malena Vlada putovali su 15 sati kako bi pobjegli od devastiranog Mariupolja, ne znajući da li će ikada više vidjeti roditelje.
Njihova ćerka je sada poslala poruku svojim drugarima, sa jednom specijalnom željom.
Preporučeno
“Hoću da se javim drugoj deci da sam dobro i hoću da se rat završi”, poručila je Vlada.












