Video
Podsjećajući na stradanja Srba u Prvom i Drugom svjetskom ratu, patrijarh Porfirije je naveo da „istinitost toga stradanja nisu morale da potvrđuju nametnute amoralne rezolucije: njih su svjedočila sama stradanja, bez lažnih svjedoka u licu neposrednih potomaka i posrednih sljedbenika izvršilaca stvarnog genocida“.
„Sa žaljenjem podsjećamo sve na činjenicu da je svijet u kome živimo zaboravio genocid nad srpskim narodom u dvadesetom vijeku, kao i u vjekovima koji su mu prethodili. Svako drugo brdo na mjestima gdje žive Srbi svojevrsna je Golgota“, rekao je Porfirije.
Podsjetimo, u toj rezoluciji se nigdje ne spominju ni Srbi ni srpski narod ni Srbija ni Republika Srpska.
“Ovogodišnja uskršnja poslanica patrijarha SPC Porfirija ne samo da je izrazito politička, već pokazuje da je proces stapanja politike SNS i crkve praktično dovršen. Od takozvane “simfonije SPC i države” ostala je samo politika SNS. U poslanici se bez znakova navođenja, navode neke Vučićeve političke rečenice”, kaže za Danas psiholog Žarko Korać.
Nekada se govorilo “philosophia ancilla theologiae”, dodaje, odnosno da je filozofija sluškinja teologije, a u Srbiji nasuprot, teologija je postala sluškinja politike SNS.
U poslanici se kritikuje rezolucija o Srebrenici bez ikakvog stvarnog kajanja za taj zločin
“Ni jedne kritičke riječi o toj politici nikada. Vladikama koje drugačije misle sugerisano je da se ne oglašavaju a izgleda i da je nekima i zabranjeno da javno govore. U poslanici se kritikuje rezolucija o Srebrenici koja je predložena u UN bez ikakvog stvarnog kajanja za taj zločin i pominjanja ko je za to odgovoran. Pominju se valjda radi moralne ravnoteže i zločini u srpskim selima u okolini Srebrenice, kojih je nesumnjivo bilo ali to se pominje samo kao opravdanje za to što je urađeno u Srebrenici”, podsjeća Korać.
Kako ističe, u poslanici se navodi da se srpski narod uvijek hrišćanski ponašao iako istorijske činjenice pokazuju da to nije uvijek bio slučaj u modernoj istoriji (Nedićeva vlada, zločini u Drugom svjetskom ratu, zločini u ratu 1991-1995).
“A onda se cinično govori o istorijskom revizionizmu koji, eto, hoće “cijeli srpski narod” da optuži za nekakve apstraktne zločine, koji se ne pominju konkretno. Umjesto pokajanja zbog grijeha, koje bi valjda bilo jedno od osnovnih hršćanskih vrijednosti, nude se lekcije svijetu koji “zaboravlja naša stradanja”. Džabe stalno pominjanje hrišćanskih svetaca i njihovih riječi, ako je centralni dio poslanice posvećen rezoluciji o Srebrenici. I o njoj se govori na izrazito politički način”, smatra sagovornik Danasa.
Za SPC jedina i vječita žrtva je sam srpski narod, niko više od njega
Nema ni pomisli o kritici te politike, njenih posljedica i njenih žrtava, navodi dalje Korać.
“Za SPC jedina i vječita žrtva je sam srpski narod, niko više od njega. Ta indirektna aplogetika državne politike posljednjih četrdest godina, jednoga dana će biti sramota njenih nosilaca u crkvi. Uostalom pokojni mitropolit Amfolohije Radović je javno govorio da su Radovan Karadžić i Ratko Mladić heroji, ništa se do danas nije promijenilo u stavovima SPC. I zato se kao reakcija na ovogodišnju poslanicu SPC može postaviti samo jedno pitanje: zašto uopšte poslanica? Osnovne stvari koje se u njoj saopštavaju mogu se pročitati u državnim medijima. Tužno”, zaključuje on.
Prema riječima Balše Božovića, predsjednika izvršnog odbora Regionalne akademije za razvoj demokratije, Porfirije je zloupotrijebio i Isusa Hrista i Uskrs da bi održao politički govor koji najavljuje borbu SPC-a za mit o srpskom narodu kao vječitoj žrtvi iz koje će dalje crpjeti snagu za politike koje će tražiti zaštitu Srba u regionu i opravdavati nasilje nad drugima kako bi se navodno ugroženi Srbi zaštitili.
“Ne treba biti lijen pa pročitati da su prve riječi koje su opravdavale Slobodana Miloševića, Mladića i Karadžića za zločine u Bosni i Hrvatskoj bile da se zločin u Srebrenici dogodio kako bi se spriječio novi genocid nad Srbima. Te riječi srpskih nacionalista okupljenih oko Ćosića su nakon 2000. godina nagovještavale podmuklu politiku negiranja zločina, umanjenja krivice vrha srpske države i stranaka koje tada bile dao zločinačkog sistema. Zašto se danas crkva na isti način upregla da zajedno sa Vučićem čitav srpski narod stavi u poziciju da dijeli odgovornost sa počiniocima genocida u Srebrenici?”, postavlja pitanje Balša Božović.
U rezoluciji UN o genocidu u Srebrenici prepoznali su se i Vučić i pojedinci iz SPC
Kako dodaje, razlog je u tome što su se rezoluciji UN o genocidu u Srebrenici prepoznali i Vučić i pojedinci iz SPC jer su onda podržavali takvu velikosrpsku politiku koja je dovela do Srebrenice i najstrašnijih zločina nakon II svjetskog rata.
“Na ovaj način relativizovanje zločina i rezultata politike memoranduma iz 1986. i Vučić i Perić brane sebe i svoje redove od lustracije i odgovornosti za devedesete godine. Aleksandar Vučić je bio dio tog sistema, paradržavnog kartela Slobodana Miloševića nastalog nakon Osme sjednice, ali i Šešelj i ostali presuđeni ratni zločinci koji su se u međuvremenu vratili u Srbiju ili im se priprema doček, ali i pojedinci iz SPC. Svi oni danas kriju istinu o svojoj odgovornosti i guraju čitav srpski narod protiv najvećeg dijela svijeta nudeći mu zauzvrat ulogu žrtve. To je najpoganija radikalska podmuklost koja će odgajati buduće generacije i generacije na uvjerenju da je osveta jedini način da se zatvori krug stradanja Srba u regionu bez teoretske šanse da se suočimo sa istimom. To je priprema i stvaranje uslova za nove sukobe – smatra sagovornik Danasa.
“Vučić i Perić lažu jer kriju svoju odgovornost za podršku zločinačkoj politici iz devedesetih“
Crkva je potpuno posvećena ostvarivanju tog cilja i svaki poziv na istorijske činjenice i međunarodne presude će smatrati antisrpskim djelovanjem i izdajom, dodaje.
Preporučeno
“Da, u Srebrenicu se dogodio genocid. Da, za njega je odgovoran politički vrh Srbije i bosanskih Srba iz devedesetih. Ne, nije srpski narod taj koji je učestvovao u genocidu niti ga iko optužuje za isti. Da, Vučić i Perić lažu jer kriju svoju odgovornost za podršku zločinačkoj politici iz devedesetih godina koja je dovela do etničkih čišćenja i genocida, zato se kriju iza naroda i lažu da neko optužuje Srbe za te zločine. I za kraj, oni koji negiraju istinu o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici nikada ne mogu saosjećati sa žrtvama genocida nad svojim narodom, a to nije ni hrišćanski”, zaključuje Balša Božović.
