Video
Četiri nedjelje nakon ruskog “nacionalno-oslobodilačkog rata”, broj posmatrača ponovo savjetuje Ukrajini da umiri Moskvu tako što će predati Donbas i Krim i razoružati se kroz neutralnost.
Takvi analitičari ne shvataju da je posthladnoratovska era završena i da nema neutralnih država na liniji fronta između slobodne Evrope i imperijalne Rusije, piše Januš Bugajski, viši saradnik Fondacije Džejmstaun iz Vašingtona u članku za washingtonexaminer. com.
Ukazuje da Ukrajina koja je posvećena svojoj nezavisnosti i teritorijalnom integritetu treba da bude dio efikasne bezbjednosne strukture. Kijev je sasvim jasno stavio do znanja da traži stvarne bezbjednosne garancije, bilo unutar ili izvan NATO-a, a ne nejasna obećanja sa Zapada.
A Ukrajina je, od svih zemalja, dokazala svojom otpornošću i borbenom vještinom da će braniti evropsku bezbjednost kao i sopstvenu.
U ovom kontekstu, ne treba pogrešno tumačiti pregovore između Kijeva i Moskve. Kijev ne pregovara sa pozicije slabosti, već rastuće vojne snage.
Ukrajina prije svega razgovara sa Rusijom da ublaži pritisak na civile i obezbijedi humanitarnu pomoć. To takođe pokazuje Zapadu da zahtjevi Moskve ostaju neprihvatljivi.
Za Rusiju, cilj je da gurne Zapad da neutrališe Ukrajinu, istovremeno pritiskajući Kijev da pristane na status razoružanog vazala. Kao i u prethodnim „mirovnim pregovorima“, Kremlj se upušta u otvorenu ucjenu, u kojoj se ili ograničava suverenitet Ukrajine ili će više ukrajinskih civila biti ubijeno.
Viši savjetnik predsjednika Volodimira Zelenskog jasno je iznio poziciju Ukrajine u pregovorima: prekid vatre, povlačenje ruskih trupa sa ukrajinske teritorije i „snažne bezbjednosne garancije sa konkretnim formulama“.
Ovo posljednje ukazuje ili na korake ka članstvu u NATO-u ili na sporazum sa NATO-om ili Sjedinjenim Državama koji bi osigurao da Ukrajina dobije svo neophodno oružje za odvraćanje i samoodbranu.
Rusija ne može biti jedina strana u garantovanju ukrajinske bezbjednosti jer ostaje jedina bezbjednosna prijetnja Ukrajine koja je prekršila Budimpeštanski memorandum iz 1994 – sporazum koji su potpisale SAD, Velika Britanija i Rusija da bi se osigurala bezbjednost Ukrajine nakon što je Kijev predao svoje nuklearno oružje.
Kako se rat Rusije protiv Ukrajine širi, Kijev ima sva prava da izvodi raketne napade i sabotaže protiv aerodroma i drugih vojnih ciljeva unutar susjednih regiona Rusije odakle se izvode napadi na ukrajinsku teritoriju. Takav odgovor bi podigao moral u Ukrajini i otežao Moskvi da sakrije rat od sopstvenog naroda.
Vašington i Brisel ne mogu obuzdati zemlju koja se bori za svoj opstanak da udari gdje god može protiv genocidnog neprijatelja, slično kao vojske otpora tokom nacističke okupacije.
Dok se Ukrajina bori, Bijela kuća bi takođe trebalo da izbjegava da nesvjesno pomaže kampanji straha Kremlja upozoravajući na treći svjetski rat u slučaju bilo kakve eskalacije rata kroz učešće NATO-a.
Ruska vojska nije dorasla NATO-u i izbjegavaće bilo kakvu direktnu konfrontaciju. Pored organizacionih neadekvatnosti, kvarova na opremi i nedostatka ljudstva otkrivenih u Ukrajini, Rusija se suočava sa ekonomskom katastrofom bez presedana kako se sankcije Zapada pooštravaju.
Osim toga, Moskva nema pouzdanih saveznika. Čak i Bjelorusija i centralnoazijske države u Organizaciji ugovora o kolektivnoj bezbjednosti kojom dominira Moskva ne žele da se bore u ime ruskog imperijalizma.
Preporučeno
Štaviše, Kina će izbjeći da bude uvučena u rat i umjesto toga će se pripremiti da nabavi izvore energije i vrijedne sibirske i dalekoistočne teritorije kada Rusija počne da implodira.
