Klaus Brinjes proveo je djetinjstvo u Domu za hendikepiranu djecu u Rotenburgu (njemačka pokrajina Donja Saksonija) i jedno je od desetine hiljada djece u poslijeratnom periodu čije su mlade godine obilježile patnja i nepravda. Bili su fizički zlostavljani, ošamućivani lijekovima za smirenje i korišteni za medicinske eksperimente.

“Nismo znali za slobodu i samostalne odluke. Nemirne su kontrolirali lijekovima ili odvodili i zaključavali u ćeliji“, kaže Brinjes.

Crkvena ustanova u Rotenburgu istražuje svoju mračnu prošlost. Knjiga pod naslovom “Iza zelene kapije. Rotenburške ustanove Unutrašnje misije 1945-1975” otkriva da su nemirna djeca i adolescenti dobijali psihofarmake i sredstva za umirenje u dozama čak pet puta većim od preporučenih. Na maloljetnoj djeci testirani su neregistrovani lijekovi, u cilju sprječavanja mokrenja u krevet ili suzbijanja seksualnog nagona muških štićenika.

Farmaceut Silvija Vagner iz Krefelda bila je posebno šokirana kada je u dokumentaciji pročitala da su u Rotenburgu rađene operacije na mozgu adolscenata upadljivog ponašanja i da su tom prilikom dijelovi mozga nepopravljivo uništeni. Njena istraživanja pokazuju da neka djeca vjerovatno i nisu bila fizički ili mentalno zaostala:

“Obično su kao bebe stizali u dom. Uz odgovarajuću brigu neka od njih mogla su da vode normalan i ispunjen život“, kaže Vagner.

Istoričar Hans-Valter Šmul otkriva da su u domovima primjenjivani kazneni rituali. Zaposleni su tukli štićenike instrumentima, vezivali ih i zaključavali. 

“Osoblje je bilo konstantno preopterećeno. Mnoge žrtve i danas osjećaju posljedice, ali veliki broj se sa začuđujućom žilavošću izborio za vlastiti život“.

Tipične posljedice nepravde su anksioznost i poremećaji ishrane:

“Mnogi nisu u stanju da izgrade odnos s drugim ljudima“, kaže on.

Brinjes, koji je kao dječak obolio od dječije paralize, zbog čega je do osme godine mogao samo da puzi, sjeća se:

“Neke bi toliko isprebijali da nisu mogli da sjede“.

Njemačko Ministarstvo za socijalna pitanja, pokrajine i crkve žele da raščiste s prošlošću i pomognu žrtvama. Godine 2017. pokrenuta je Fondacija “Priznanje i pomoć”, a do kraja 2019. žrtve mogu da se jave i zatraže pomoć. Osim što će im biti priznata pretrpljena bol, dobiće odštetu od 9.000 eura.