Video
Jedan tekst iz 2011. godine o ekonomskim posljedicama SFRJ brzo se širio regionalnim portalima.
Preporučeno
Od objavljivanja tog teksta prošlo je sedam godina, tokom koje je, recimo, državni dug Crne Gore sa 1,45 milijardi skočio na 2,6 milijardi eura što je rast od čak 80 odsto.
Za sve države nastale na području nekadašnje Jugoslavije postoje egzaktni podaci o gubicima zbog raspada – osim za Crnu Goru. Srbija je najveći gubitnik, piše portal zbog raspada jedinstvene države je izgubila čak 400 milijardi eura, sabrali su vodeći srpski ekonomisti. Taj gubitak je veći od gubitka svih bivših republika zajedno – Slovenije (8,4 milijarde), Makedonije (20,8), Hrvatske (10,4) i BiH (150,1).
Da se SFRJ nije raspala prije 20 godina, danas bismo živjeli u konfederativnoj Jugoslaviji, koja bi odavno bila članica EU i NATO. Standard bi nam bio neuporedivo bolji, sa prosječnom platom od oko 740 eura (duplo više nego sada). Bili bismo daleko ispred Grčke, ali bez njenih dugova, a u pojedinim granama privrede u leđa bi nam gledale i razvijene zemlje poput, na primjer, Austrije.
Sa navedenim parametrima slažu se gotovo svi srpski ekonomski stručnjaci, a slično razmišljaju i analitičari iz zemalja bivše SFRJ. Demografi, pak, procjenjuju da bi nas bilo oko 22,5 miliona, što bi bilo respektabilno tržište i u evropskim razmjerama. Izdašno bi nam pomagale međunarodne finansijske organizacije, bili bismo kreditno pouzdani i naša riječ bi se poštovala na svim forumima.
Ekonomista Goran Nikolić siguran je da bi SFRJ, da je opstala, postala član EU još pre sedam godina.
“Ušli bismo u EU 2004, u talasu sa Mađarskom, Češkom, Slovačkom i Poljskom. Ekonomsku krizu bismo pregrmjeli devedesetih, ali ona ne bi ostavila tako velike posljedice kao što su to učinili rat i sankcije. Standard bi nam bio znatno bolji od rumunskog, bugarskog… Ekonomska saradnja bi nam opala sa Rusijom, ali bi cvetala sa Italijom i Njemačkom, a dobili bismo i trećeg jakog partnera u Austriji”, navodi Nikolić.
Miroslav Zdravković kaže da bi napredak bio vidan u svim segmentima života:
“Bivše republike danas bi imale gotovo 700.000 nezaposlenih manje, dok bi ukupan broj zaposlenih bio veći, i to za nekih 720.000 ljudi. Samo u Srbiji broj nezaposlenih bio bi prepolovljen. Ono što je najbitnije, mnogo manji broj ljudi bi otišao iz zemlje i ne bismo doživjeli ovoliki odliv mozgova”, rekao je on.
