Video
Šta žele da postignu Donald Tramp i Vladimir Putin, pita se autor Dojče Velea Kristijan Tripe.
Preporučeno
Čak i prije samita u Helsinkiju, jasno je da bi američki predsjednik na oltaru svoje taštine mogao da žrtvuje čitavu zapadnu alijansu, kaže Kristijan Tripe.
Donald Tramp hoće sa Vladimirom Putinom da razgovara u četiri oka. Samo njih dvojica, i po jedan prevodilac.
Dakle, na sastanku neće biti političkih savjetnika ni protokolarnog osoblja. To tako hoće Bijela kuća – i time krši osnovni princip takvih samita, koji je više od obične navike. Time Tramp podstiče nepovjerenje i duboke strahove među onima koji sebe smatraju ugroženim od strane Rusije i koji sumnjaju u pomoć koju im granatuje zapadna alijansa.
Tramp i Putin su slični ljudi. Obojica sebe vide kao „jake muškarce” u haotičnom svijetu, a zajednice koje vode obojica prvenstveno smatraju moćnim državama. Putin se odavno stilizovao kao lider onih političkih snaga koje su odlučno antiliberlane. Tramp, s druge strane, voli da igra ulogu razarača onih liberalnih institucija koje su svijetu donijele red nakon epohalnih prekretnica 1945. i 1990. godine.
Obojica su u više navrata dali do znanja da se jedan drugume dive, uprkos svim sukobima interesa. To nije dobro za sastanak u Helsinkiju, jer su horizonti očekivanja suviše različiti. Kao često ranije, Amerikanac traži pažnju medija, susret na velikoj sceni, tapšanje po ramenu – želi da zaprepasti svijet. A svoje političke ciljeve – ako ih uopšte ima – Tramp drži u tajnosti.
Rus, međutim, ima obiman program: Putin hoće da nesmetno učestvuje u sirijskom građanskom ratu. On hoće da nesmetano igra u Ukrajini, koju shvata kao rusku zonu uticaja i kojoj priznaje samo ograničen suverenitet. I na kraju, on traži da Zapad prizna da okupacija ukrajinskog Krima prije četiri godine nije bila aneksija nego ponovno ujedinjenje sa Rusijom. EU i SAD su zbog Krima Rusiji nametnele sankcije i Putin bi volio da ih se otarasi.
Ko se pita kako Putin može da sprovede te ciljeve sa svojim američkim kolegom, gleda u političku i moralnu provaliju. Dok Tramp putuje po Evropi, jedan specijalni istražitelj u SAD je podigao optužnicu protiv dvanaest ruskih agenata – zbog sumnje da su se prije dvije godine umiješali u predsjedničke izbore u toj zemlji. Rusija je već dugo pod sumnjom da je pripomagla Trampu u njegovoj izbornoj kampanji: hakerskim napadima, krađom informacija, utičući na birače u SAD kampanjama na društvenim mrežama.
Nema sumnje, Donald Tramp je bio najpoželjniji kandidat Kremlja. Ali, da li je on automatski i „njegov” predsjednik? Odgovor ne zavisi samo od toga da li Kremlj ima u ruci nešto protiv Trampa, odnosno da li postoji kompromitujući materijal podoban za političku ucjenu. O tome se često spekulisalo: ponekad se govorilo o Trampovim švaleracijama u Moskvi, ponekad o poslovnim kontaktima u Njujorku.
Ove priče iz Trampovog prethodnog života su senzacionalističke, ali su za sada samo spekulacije. One ne bi smjele da skrenu pažnju sa prave politike koju vodi „pravi” Donald Tramp. Ko je grub prema svojim NATO saveznicima kao što je to Tramp, taj radi posao svih protivnika Zapada. Predsjednik SAD koji prijeti da napusti NATO je poklon svakom ruskom predsjedniku. Da li će se Putin u Helsinkiju za to zahvaliti Trampu? Mi to nećemo saznati. Tramp veoma dobro zna zašto ne želi da se razgovor sa Putinom snima.
