Video
Ono što, međutim, nije objašnjeno javnosti jeste da se na islandskim predsjedničkim izborima, koji se održavaju svake četiri godine, po tradiciji niko ne kandiduje protiv predsjednika koji se odluči za novi mandat, piše European Western Balkans. U rijetkim slučajevima kada se to događalo, kao na ovogodišnjim izborima, izazivač je po pravilu dobijao manje od 10 odsto glasova.
Jedini takmičarski izbori za predsjednika Islanda održavaju se kada prethodni nosilac ove funkcije odluči da je napusti. Zbog toga je, od 21 predsjedničkih izbora od nezavisnosti Islanda 1944. godine, čak 12 bilo samo sa jednim kandidatom – trenutnim predsjednikom. Predsejdnik koji se kandiduje za novi mandat imao je izazivača još samo 2012, 2004. i 1988. godine.
Objašnjenje za odluku građana Islanda da se ne kandiduju protiv novog predsjednika može biti i to što je ova funkcija uglavnom ceremonijalna, kako je nakon pobjede Jouhanesena podsjetila televizija France 24.
“Jasno je”, izjavio je Jouhanesen nakon svoje pobjede, “da Islanđani ne žele da se njihov predsjednik meša u politiku”, prenosi Icelandmonitor.
“To ne bi bilo u skladu sa ustavnom praksom, niti sa percepcijom koju javnost ima o funkciji predsjednika, koji treba da podstiče jedinstvo i solidarnost i u dobrim i u lošim vremenima”, izjavio je predsjednik Islanda, inače profesor istorije, a prenosi EWB.
Kako Srbija, makar formalno, ima slično ustavno urađenje kao Island, pravi izbori za poređenje trebalo bi da budu parlamentarni. Na Islandu, državi koja ima približno stanovnika koliko Novi Sad, svi parlamentarni izbori u poslednjih 20 godina bili su neizvjesni i takmičarski, a nijedna partija nije uspijevala da dosegne ni 30 odsto glasova.
Na predsjedničkim izborima u demokratskim zemljama ponekad može se desiti da jedan kandidat pobjedi sa velikom razlikom, kao što je bio slučaj sa izborima u Francuskoj 2002, kada je u drugom krugu Žak Širak pobjedio Žan Mari Le Pena sa 82 odsto prema 18 odsto. Ipak, kada je riječ o parlamentarnim izborima sa proporcionalnim izbornim sistemom, koji su održani u Srbiji 21. juna, takva dominacija jedne opcije nije normalna politička pojava.
Preporučeno
Srpska napredna stranka je na izborima 21. juna osvojila veći procenat nego što je na prethodnim izborima imale Jedinstvena Rusija Vladimira Putina, Partija pravde i razvoja Redžepa Tajipa Erdogana i Fides Viktora Orbana. U svim ovim državama, prema ocjenama dugogodišnjih posmatrača, izbori nijesu fer i pošteni.
