Video
Tjeskoba i nezvjesnost se, međutim, još osjećaju, no u osvit nove godine ko god je mogao navukao je osmijeh na lice, popio koju čašicu.
Na parkingu pored trgovačkog centra u Petrinji zatekli smo dobro raspoloženo društvo iz Zagreba; riječ je o alpinistima, speleolozima i “visincima” koji su, predvođeni Ivonom Baniček, došli Petrinjcima pomoći u nevolji onako kako najbolje znaju: visinskim radovima.
Nažalost, već su se dobro obučili na potresu koji je snašao Zagreb u aprilu, kad su u dvije nedjelje popravili oko hiljadu krovova i dimnjaka!
– Otvorili smo stranicu i na Fejsu na koju nam se javljaju ljudi u potrebi. Dnevno odradimo oko stotinu krovišta, dimnjaka. Donijeli smo i hranu iz donacija – veli Ivona.
Kaže da od Vlade nisu dobili ništa, rade “kao gerilci”, srčano. No, dobili su od civilne šator, pa su ispred njega naložili vatru, griju se i čekaju Novu uz zdravicu. Zaslužili su, nema što.
Još jedna vatra gori u Ulici Jelene Babić nadomak užeg centra grada. Oko nje griju se Enis Ibraimi, Željko Drobnjak, Ivana Živanić, Veljko i Anđelka Drobnjak te Refedin i Mirjana Ibraimi. Ljudi su iz dvije kuće od kojih je ona Ibraimovih prošla gore; dobili su, kažu, crvenu naljepnicu, ne smiju boraviti u njoj. Spavaju u autu, ali toplije je biti budan uz vatru…
– Najgore je kad se u snu nasloniš na hladna vrata – primjećuje Ivana, inače iz Trebinja.
Uskoro će postati petrinjska nevjesta, a buduća svekrva joj kuva kavu za sve…
– Uzmite kavu, barem liker, sok – i ovdje nas nude ljudi.
U noći koja je trebala biti najluđa u onom pozitivnom smislu – a nevoljna je tek nešto manje od prethodne dvije – još se jednom pokazalo, najsrdačniji su oni koji imaju tako malo, koji su izgubili tako puno. Čija kuća je na popisu za rušenje, kao ona porodice Ibraimi iz Petrinje.
Preporučeno
Dok pišemo ove retke, tlo kao da opet lagano drhti. Svi su još u zebnji, ne mogu razmišljati konstruktivno dok pogibelj i dalje prijeti. Ulice su donekle očišćene, na njima smo zatekli tek rijetke dežurne osobe iz policije i civilne zaštite.
