Video
Zahvaljujući Borisu Džonsonu (Boris Johnson), donedavnom ministru spoljnih poslova koji je na tu funkciju dao ostavku, britanski političari i mediji posljednjih dana neprestano govore o burki.
Preporučeno
Ocjena medija je da je riječ o proračunatom Džonsonovom potezu i da će se priča oko disciplinskog postupka brzo stišati, kada će mu biti slobodan put za izazov na poziciju u Downing Streetu.
Džonsonov proračunati korak u maršu ka vrhu
Uz podsjećanje da je Borisa Džonsona upoznala još dok je pisala za studentske novine En Mekelvoj (Anne McElvoy), urednica u Ekonomistu, za britanski Gardijan (The Guardian) navodi da se to dogodilo na predstavljanju Džonsonove publikacije Debata, za koju ga je ona kratko pitala: “Da li je to sve što imate?”.
“Godinama kasnije, on se još uvijek šalio na račun tog omalovažavanja. Nastavak karijere vodećeg konzervativnog komentatora, avanturističkog grabljivca, londonskog gradonačelnika, čovjeka koji napušta kampanju, inostranog sekretara i čovjeka koji bi da bude vođa, demonstrira moju grešku u potcjenjivanju njegove nepokolebljive odluke da dođe u centar pažnje i tu ostane”, piše Mekelvoj.
Autorka dodaje i da se u tom kontekstu najbolje može shvatiti i njegova prošlonedjeljna novinska kolumna u kojoj navodi da žene koje nose burke izgledaju kao da nose poštanske sandučiće ili razbojničke maske.
“Pitanje koje se postavlja jeste: zašto je tema koja pogađa samo jednu muslimansku manjinu u Britaniji sada u Džonsonovoj sferi zabrinutosti?”, pita se autorka i dodaje da prava i nepravde oko muslimanskih haljina nisu, međutim, igrale značajnu ulogu u nedavnom razmišljanju bivšeg ministra spoljnih poslova.
“U Borisovom svijetu, zabrinutost oscilira gore dolje, poput jabuke u činiji punoj vode, pojavljuje se kada je zgodno”, konstatuje Mekelvoj.
Rat kabineta
Kabinet je u ratu zbog burka senzacije Borisa Džonsona, jer je bivši strateg predsjednika SAD-a Donalda Trampa (Donald Trump) Stiv Benon (Steve Bannon) upozorio bivšeg ministra inostranih poslova da se ne izvinjava “oltarima političke korektnosti”, piše Sandej Tajms (Sunday Times).
List podsjeća da je premijerka Velike Britanije Tereza Mej (Theresa May) stavila svoj ugled na kocku, tražeći da se Džonson izvini zbog tvrdnje o ženama koje nose burku .
“Džonson je osvojio podršku kontroverznog Benona, koji je rekao za Sandej Tajms da ‘nema šta da se izvini’ i da ne treba da imitira Trampa kako bi postao ‘veliki premijer'”, navodi list i prenosi da je Benon odbacio tvrdnje da su Džonsonove tvrdnje o burkama “veliki korak” za populističko glasanje.
“Izvinite, da li on zapravo podržava nošenje vela?”, kaže Benon. “Njegov argument se zasniva na tome da ne želi da zabrani burku, ali tvrdi da se slaže da je to represivna odeća i da u Kur'anu za to nema verske osnove, što je tačno”, komentariše Benon.
Odgovarajući na optužbe da Džonson želi postati britanski Tramp, Benon je rekao: “Boris ne treba da imitira Trampa; on mora biti svoj – u digitalnom dobu sve je autentično.”
Izjava o burkama potvrda britanskog rata kultura
CNN navodi kako je zahvaljujući Džonsonovoj prošlonedjeljnoj kolumni i poređenju muslimanskih žena s pljačkašima banaka Britanija napravila još jedan korak na tužnom putu koji vodi ka takozvanom “kulturni rat” pristupu politici koji je zastupljen u Sjedinjenim Državama.
Hipotezu da je ovo rasprava o dobrobiti i slobodi muslimanskih žena malo je teško progutati.
Postoje socijalni i ekonomski problemi koji utiču na daleko više muslimanskih žena: vjerovatnije je da su lošeg zdravlja, manje je vjerovatno da su zaposlene i manje verovatno da govore funkcionalno engleski nego bilo koja druga grupa.
“Da je samo dio političke energije potrošen na raspravu o burki usmjeren na ova pitanja, stvari bi se mogle poboljšati kada je riječ o ovim ženama, i zemlji u cjelini. Ali naravno, ovo nije rasprava o muslimanskim ženama. To je rasprava o kulturi, vrijednostima i načinu na koji ljudi vide svijet”, piše CNN.
YouGov anketa prošle godine je pokazala da je pitanje burke još jedna od linija razdvajanja za Britance, prema njihovim pogledima i mišljenjima. Dokazi upućuju na to da se zemlja može sve više podijeliti u dvije grupe koje nisu definisane bogatstvom, već njihovim pogledom na britansko društvo i mjesto u svijetu.
Podjela ove dvije strane spektakularno je objelodanjena u junu 2016. kada je jedna grupa glasala za napuštanje EU, a druga nije. Ono što je možda još važnije za britansku budućnost je da više od dvije godine nema znakova da se podjela smanjuje.
Teško svarivo – Boris Džonson će biti naš sledeći premijer
Ovim riječima počinje tekst za Indipendent (Independent) Šon O Grejdi (Sean O'Grady). U nekom pogodnom trenutku, prema kraju ljeta, istraga o islamofobiji će se tiho završiti izjavom o tome da je Borisovo pisanje neutemeljeno i neukusno, ali da neće biti izbačen iz stranke. U ovom trenutku biće slobodan za utakmicu za poziciju u Downing Streetu, ocjena je autora.
Mislim da možemo vidjeti šta su Torijevci naumili u vezi s Borisom Džonsonom. Takođe mislim da možemo vidjeti šta je Džonson naumio s Torijevcima. I imam čudan osjećaj da će, nekako, sljedeće godine biti premijer. Moramo se suočiti s tim.
“Znamo šta Boris namjerava. Promijenio je svoja gledišta o gotovo svemu, od migracija, do LGBT prava i klimatskih promjena. Posljednjih godina, on se preokrenuo – od zamišljenog euroskeptika do tvrdolinijaša koji bi po cijenu svega napustio EU. Razlog za sve ove poteze je to što jedino u šta Boris Džonson zaista vjeruje jeste – Boris Džonson i neizbježna sudbina Borisa Džonsona da bude premijer. Ako bi odgovaralo njegovim namjerama i dovelo ga na korak bliže broju 10 (premijerskom uredu u Downing Streetu), on bi predložio da burka bude obavezna”, piše Šon o Grejdi.
Autor naglašava da je upravo to ono što ga čini toliko opasnim – plastičnost njegovih uvjerenja.
“On je najveći i najčešće politički promiskuitetni oportunista koji je strmoglavio britansku političku scenu još od nekadašnjeg britanskog premijera Dejvida Lojda Džordža (David Lloyd George). Boris je avanturist one vrste kojoj se tradicionalno ne vjeruje, poput Lojda Džordža i zapravo bivšeg britanskog premijera Vinstona Čerčila(Winston Churchill) u svoje vrijeme. Samo očajna vremena – rat u oba slučaja – može ih dovesti do vrha. Mi smo u očajnim vremenima”, stoji u tekstu.
