Video
Njegova priča počinje 1997. godine kada dolazi u sukob s četvoricom lokalnih momaka od koji su trojica bila braća. U to vrijeme on je u Lukavcu bio vlasnik restorana u koji su često navraćala tri brata zbog kojih su, kako on kaže, ostali gosti napuštali objekat.
“Drvosječe su to, neškolovani. Znaš kad ti uđu u restoran s litrom u ruci, a na nogama rudarke. Kad se oni pojave ostali kulturniji gosti izađu odmah napolje”, ispričao je Hadžija.
Kada je vidio u jednom trenutku da više ne može normalno da vodi posao, odlučio je da restoran proda. Prodao ga je 1997. sa željom da se posveti nečemu drugom. Kaže da nikada prije nije bio u sukobu sa zakonom. Sve se kako kaže promijenilo 2001. kada su ga na ulici, kako kaže, iz čista mira pretukli i izboli nožem upravo oni zbog kojih je i prodao restoran.
“Isti ti što su mi dolazili u restoran i kvarili posao bez ikakvog povoda su me pretukli na ulici, izboli nožem i šutirali nogama kao vreću. Jedva sam ostao živ. Policija je u tom trenutku naišla i spasili su me. Čulo se rotaciono svjetlo, i oni su pobjegli. Vjerovao sam da će ih pravosuđe kazniti za ono što su mi napravili, a to je bio pokušaj ubistva. Svi su dobili krivične prijave, ali nijedan nije odgovarao pred zakonom”, priča Hadžić.
Kaže da ga je više od samih povreda koje su mu nanijeli boljelo upravo to što niko od nasilnika nije odgovarao.
“Kada sam shvatio da nema kazne za njih napisao sam pismo Vrhovnom sudu u kojem sam tražio da budu kažnjeni makar sa po 10 maraka za ono što su mi uradili. Napisao sam – ili će biti kažnjeni sa po 10 maraka ili ću ih pobiti. Moja pisma nisu izgleda bila ozbiljno shvaćena”, prisjeća se Hadžija koji je godinu dana čekao trenutak da se osveti napadačima.
Bio je prvi maj 2002. godine. Hadžić ih je spazio da su se sva četvorica okupili kod jedne prodavnice u blizini.
“Pogledao sam dvogledom i vidim svi na okupu kod jedne prodavnice. Njih četvorica što su me tukli i još nekih 17 ljudi. Obučem kaput, u rukav sam stavio pušku na kojoj sam skratio kundak i cev i krenem ka njima. Prvo sam ih ranio da ne bi mogli da pobjegnu. Doduše četvrti je pobjegao, njega je samo dragi Bog spasao. Da nije, i njega bih ubio. Oni povikaše – Nemoj Hadžija, nećemo te više dirati. Kažem im – Pa i nećete! Tu ih ubijem. Život su mi upropastili”, priča Hadžija.
Hadžić je prvo nakon sudskog procesa bio nepravosnažno osuđen na 21 godinu zatvora zbog trostrukog ubistva, a onda je sudija zbog onog pisma dodao na kaznu još tri godine zatvora. Kaže, lagao bi kada bi rekao da mu je žao.
Preporučeno
“Nemoj Hadžija, nećemo te više dirati. Kažem im – Pa i nećete i žalim se kada sam svjesno planirao da to uradim. Svjesno sam planirao da se osvetim. Čekao godinu da ih pobijem i sad kao žao. I tužiocu sam rekao da je to bila osveta”, ispričao je svojevremeno Hadžić.
