Video
Jedna od autorki izvještaja Sonja Biserko izjavila je da je nivo medijskih sloboda, sloboda govora, poštovanje medijskih zakona i profesionalnih standarda – u konstantnom padu od 2012. godine, da je aktuelni režim vršio mehanizme represije prema novinarima, da je i dio civilnog sektora koji se bavi suočavanjem prošlošću marginalizovan, a režim je normalizovao zločine i zločince.
Biserko je navela da je srpski nacionalizam nekada usmjeravala elita, a sada on ide iz baze, kao i da atmosfera ne pogoduje integraciji manjina.
Dodala je da odnos prema susjedima odlikuje visok stepen tenzija kao što je često pozivanje na stvaranje “Srpskog sveta”, a da za takvu regionalnu politiku vlast ima podršku akademske zajednice, SPC, medija i dijela opozicije, kao i da Evropska unija deset godina to toleriše.
Izvršna direktorka Helsinškog odbora za ljudska prava Izabela Kisić rekla je na predstavljanju izvještaja da je okruženje u Srbiji idealno za djelovanje ekstremističkih grupa, a da je jedan od osnovnih generatora ekstremizma otvoreno kosovsko pitanje koje ova vlast ne želi da zatvori i učinila je sve da pripremi javno mnjenje da odbije Ohridski sporazum.
Dodala je da su desničarske grupe jako sredstvo širenja ruskog uticaja i da strahuje da će se pojačavati kampanja protiv ženskih prava, koja i sada jača kroz aktivnosti crkve, države i desničarskih organizacija.
Kisić se osvrnula na dva masovna zločina početkom maja i navela da je Srbiji potrebna sistemska borba protiv kulture nasilja.
Jelana Krstić iz Helsinškog odbora izjavila je da je jasno kako je došlo do odustajanja od suočavanja sa prošlošću, te da je propuštena šansa da se napravi iskorak u periodu kada je iz Haškog suda stiglo najviše podataka.
Najmanje petoro osuđenika se vratilo u tom periodu, ali društvo u Srbiji nije željelo da iskoristi to što su neki poput Nikole Šainovića ili Vlastimira Đorđevića prihvatili dio odgovornosti za zločine.
“Te su izjave prošle nezapaženo, nije se otvorio razgovor o odgovornosti i umjesto toga mi smo sve haške osuđenike prigrlili kao da su bili na pravoj strani istorije. Da bi se odustalo od suočavanja bilo je neophodno da se sudske činjenice ignorišu ili da im se suprotstavi i vlast i kulturna elita”, rekla je Krstić.
Kritikovala je i obrazovni sistem gde se nigdje ne može naći išta o sukobu na Kosovu, osim NATO bombardovanja, kao i selektivno korišćenje haških činjenica kao u serijalu “Dosije Kosovo” RTS-a i MUP-a.
“Tri su osnovna diskursa u srpskoj nacionalnoj misli i ona se sad intenziviraju, to su samoviktimizacija, heroizacija i težnja ka oslobodilačkim ratovima. Oslonac samoviktimizacije je Jasenovac i to nije ništa novo. Narativ da ako si velika žrtva ne možeš biti zločinac sprječava samokritički osvrt,” rekla je Krstić.
Ona je istakla da se i u obrazovnom sistemu vidi težnja da se srpske snage bezbjednosti i paramilitarne trupe predstave kao snage koje odišu heroizmom i čovječni su prema civilima, a činjenice kažu suprotno. Takođe, uči se samo o odbrambenim ratovima i ističe da je Srbija uvijek napadana i samo je branila svoj narod.
Izvještaj je predstavljen, kako je rečeno, u nadi da može biti platforma za širu i odgovornu društvenu debatu, neophodnu u ovom prelomnom trenutku kada bi Srbija konačno trebalo da odluči da li je na evropskom putu.
Preporučeno
Tekst je objavljen u okviru Programa tranzicione saradnje Republike Češke.
