Međutim, osim ako ulični nemiri i strani pritisak ne podstaknu napuštanje redova u samom vrhu, režim će vjerovatno opstati, iako oslabljen, rekli su za Reuters diplomate, vladini izvori i analitičari. Iranska slojevita bezbjednosna arhitektura, oslonjena na Revolucionarnu gardu i paravojne snage Basidž, koje zajedno broje gotovo milion ljudi, čini promjenu režima bez unutrašnjeg raskola izuzetno teškom, rekao je iransko-američki politikolog Vali Nasr.
Talas nemira„Da bi se tako nešto desilo, morate imati mase na ulicama tokom mnogo dužeg perioda… i naročito bezbjednosne snage moraju preći na drugu stranu“, rekao je, podsjećajući na 1979. godinu, kada se dio aparata okrenuo protiv šaha i kada se urušio komandni lanac.
Vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamenei (86), preživio je nekoliko prethodnih talasa nemira. Ovo je peti veliki ustanak od 2009. godine, što predstavlja dokaz otpornosti i kohezije režima čak i dok se suočava s dubokom, neriješenom unutrašnjom krizom, rekao je Pol Salem iz Instituta za Bliski istok.
Da bi došlo do preokreta, demonstranti bi morali stvoriti dovoljno snažan zamah da nadvladaju adute države: moćne institucije, značajan broj pristalica lojalnih klerikalnoj vlasti, kao i geografsku i demografsku veličinu zemlje sa više od 90 miliona stanovnika, rekao je bivši američki diplomata Alan Ajr.
„Osovina otpora“
Preživljavanje, međutim, ne znači i stabilnost, upozoravaju analitičari. Islamska Republika suočava se s jednim od najtežih izazova od 1979. godine: sankcije su ugušile ekonomiju bez jasnog puta oporavka, a strateški je pod pritiskom Izraela i Sjedinjenih Američkih Država.
Nuklearni program je unazađen, a regionalna „Osovina otpora“ oslabljena gubicima saveznika u Libanu, Siriji i Pojasu Gaze. Nasr smatra da Iran nije dostigao „trenutak pada“, ali jeste „u velikim problemima“.
Analitičari takođe ističu ideološko slabljenje režima i rast nacionalizma: ljudima su nacionalni interesi sve važniji od ideologije i regionalnog avanturizma, i žele normalniji život. Dio javnosti podržava bivšeg prijestolonasljednika Rezu Pahlavija, koji iz egzila poručuje da želi da pomogne tranziciju ka demokratiji, a eventualno i da služi kao ustavni monarh ako ga narod izabere.
Mreža bogatstva i moći
Američki politikolozi Karim Sadžadpur i Džek A. Goldston u časopisu The Atlantic tvrde da je režim izgubio uvjerenja i da je samo mali dio iskreno ideološki motivisan, dok mnoge pokreću privilegije. Iranski režim je, navodi Reuters, decenijama pretvarao Revolucionarnu gardu u svojevrsni vojno-industrijski kompleks sa mrežama bogatstva i moći.
Sijamak Namazi, iransko-američki preduzetnik koga je režim držao u zatvoru osam godina, uporedio je državu sa „skupinom suprotstavljenih mafija“, u kojoj su ključni akteri IRGC i bivši pripadnici, lojalni prije svega ličnom bogaćenju.
Sadžadpur i Goldston naglašavaju da nijedan visoki komandant IRGC-a nije prebjegao niti javno kritikovao Hameneija; za mnoge bi gubitak vlasti značio i gubitak bogatstva, pa čak i života, zbog čega bi upravo oni mogli biti posljednji koji bi se okrenuli protiv sistema.
Smrtonosna sila
Režim opisuju kao „zombi“ koji na životu održava smrtonosna sila, a ključni okidač bio bi trenutak kada represivne snage zaključe da više nemaju koristi od režima. Protesti su počeli 28. decembra prošle godine zbog kolapsa valute i galopirajuće inflacije, ali su brzo prerasli u otvoreni bunt protiv teokratskog režima i vrhovnog vođe.
Organizacije za ljudska prava iznose visoke brojke poginulih i uhapšenih, ali Iran nije objavio zvanične podatke, a Reuters navodi da te brojke nije mogao nezavisno da potvrdi. Dodatno podiže uloge Trampovo upozorenje da bi ubijanje demonstranata moglo da podstakne američku intervenciju, kao i prijetnje carinama državama koje trguju s Iranom, prije svega Kini.
Trampov interes
Teheran je, prema Reutersu, upozorio američke saveznike na Bliskom istoku — od Saudijske Arabije i UAE do Turske — da će napasti američke baze na njihovoj teritoriji ako Vašington napadne Iran. Visoki iranski zvaničnik rekao je i da su direktni kontakti između ministra vanjskih poslova Abasa Aragčija i američkog specijalnog izaslanika Stiva Vitkofa obustavljeni.
Trampovo interesovanje za proteste vjerovatno je taktičko, a ne ideološko, rekao je Salem: cilj bi mogao biti slabljenje Irana radi ustupaka, na primjer oko nuklearnog programa, dok Bijela kuća nije odgovorila na upite o svojim ciljevima.
U pojedinim krugovima u Vašingtonu i Jerusalimu sve češće se pominje „venecuelanski model“ — uklanjanje vrhovnog vođe uz signal ostatku aparata da može ostati na svojim pozicijama ako sarađuje. Međutim, Reuters naglašava da bi u Iranu takav scenario naišao na ogromne prepreke: bezbjednosna država građena decenijama, duboka institucionalna kohezija, kao i veća i etnički složenija zemlja.
Šta može donijeti preokret?
Dva regionalna zvaničnika i dva analitičara upozorili su da bi strana vojna akcija mogla rascijepiti Iran po etničkim i vjerskim linijama, naročito u kurdskim i sunitskim beludžistanskim oblastima. Hamenei se, prema Reutersu, povukao iz javnosti tokom 12-dnevnog rata, a američki mediji pišu da je Tramp odbio izraelski plan da ga ubije.
Preporučeno
Dejvid Makovski iz Vašingtonskog instituta rekao je da bi, ako Tramp odluči da djeluje, očekivao brzu akciju snažnog efekta, a ne dugotrajnu kampanju, ali je postavio pitanje koja bi to „jedna gesta“ mogla donijeti preokret. Opcije pritiska i dalje nose ozbiljne rizike, a Bijela kuća i Stejt department nijesu odgovorili Reutersu kakvu bi akciju, ako ikakvu, Tramp mogao da preduzme.
Video