Žena iz malog američkog grada razotkrila je dio svoje mračne istorije iz nacističke Njemačke.

Za djevojčicu u nacističkoj Njemačkoj nije bilo veće časti nego da dobije zadatak da fireru preda cvijeće.

Naime, gdje god da se Hitler pojavio, uvijek bi ga ondje čekala savršena mala arijevka – plavih očiju i kose – koja bi mu predala buket cvijeća. Po mogućnosti njegovih omiljenih karanfila.

Hanelore Olberc je imala samo šest godina kad joj je rečeno da u Hanover dolazi Hitler i da je njoj zapala čast da mu preda buket.

88-godišnja Olbercova danas živi u Misuriju i prvi put je progovorila o susretu s najozloglašenijim čovjekom iz istorije, kao i još jednom moćnom figurom iz najtamnijeg razdoblja Njemačke – Kurtom Valdhajmom, nacističkim oficirom koji je posle postao generalni sekretar UN-a.

“Kad sam imala šest godina, predstavljala sam idealnu djevojčicu u Hitlerovim očima. Bilo je to 1935. godine i tad niko nije znao u šta će se Hitler pretvoriti. Neki mogu reći da je on 1935. bio beznačajan, ali nije bio nimalo glup. Moj učitelj me je izabrao zajedno s još četiri djevojčice iz drugih razreda kako bismo se upoznale s Hitlerom, tj. kako bismo bile njegove ‘djevojčice s cvijećem’. Ja sam odabrana zbog izgleda”, rekla je Olbercova.

Rečeno joj je da mora da stoji u redu na ulici, s drugim djevojčicama, i da čeka Hitlera.

“Kad ste tako mali, 30 minuta vam se čini kao vječnost i onog trena kad je Hitler došao, ja sam morala da piškim. Uspaničila sam se i prisjetila kako mi je mama uvijek govorila da prekrstim noge ako me jako potjera. Bila sam očajna, pa sam to i učinila.”

Hitler se nalazio u srednjem od tri automobiila i kad je izašao iz auta nije se ni nasmijao, prisjeća se Olbercova.

“Bio je u tamnožutoj uniformi. Izgledao je uređeno i lijepo, pa je krenuo prema nama s nekom ženom koja je nosila korpu. Prvo je prišao djevojčici koja je imala njegove omiljene karanfile. Pomazio ju je po glavi i uzeo cvijeće. Zatim je prišao drugoj i učinio isto. Djelovalo je kao da im daje blagoslov, iako je bio bez ikakvih emocija, bez ijednog osmijeha. Kad je došao do mene, pogledao me, ali mi nije dodirnuo glavu. Otišao je bez pozdrava, a ja nisam znala što sve to znači”, kazala je ona.

Olbercova je pomislila da je učinila nešto pogrešno, pogotovo nakon što ju je fotografisao jedan od Hitlerovih ljudi. Ali odlučila je da neće da razmišlja o tome.

Hitlerova mladež je morala da jede ono što su im djevojčice kuvale

Njeni roditelji se nikad nisu pridružili nacističkoj stranci, ali su bili imućniji. Otac je radio za Mercedes Benc, a majka je šila uniforme za naciste. Mama je voljela da prima goste, pa im je kuća često bila puna nacističkih oficira.

Jednom je pozvala visoko vojno lice na večeru tokom rata, 1944. godine. Taj muškarac je odlučio da bi i djevojčica trebalo nešto da uradi kako bi pripomogla Hitleru, pa joj je naredio da s 14 godina napusti dom i počne da kuva za buduće mlade naciste.

“Hitler je imao imanje u Augzburgu, gde su tinejdžerske trupe slušale predavanja. Tu sam morala da učim da kuvam, a ti jadni dječaci su morali da jedu našu hranu. Nas pet djevojčica je kuvalo za dječake koji su bili stari između 16 i 18 godina”, priča Olbercova.

Jedna od stvari koje se ondje najviše pribojavala bio je susret s Kurtom Valdhajmom, koji je umro 2007. godine. Njegovi su vojni zapisi izazvali mnogo kontroverzi tokom njegove predsjedničke kandidature u Austriji.

Valdhajm je nakon rata postao diplomata i političar, tvrdeći da je do 1942. godine bio obični vojni oficir, te da je ostatak ratnih godina proveo studirajući pravo.

Ali otkriveno je da je bio član nacističke stranke od 1938. godine, da se pridružio Hitlerovim paravojnim sljedbenicima i da je bio oficir u Jugoslaviji i Grčkoj.

Umro je tvrdeći da nije znao ni za kakve nacističke zločine protiv čovječnosti, ali Olbercino svjedočanstvo ga stavlja u srce akcije. Naime, djevojčica je ubrzo nakon dolaska u Augzburg, s 14 godina, završila na svečanosti za visoke oficire.

Ondje joj se ništa nije svidjelo, od plesa do hrane. Ali ono što je bilo najneprijatnije jeste trenutak kad joj je Valdhajm dao do znanja šta želi, iako se tek nedavno oženio.

Dok je plesala, Kurt je pokazao jednom oficiru i rekao da će ona provesti noć s njim, na šta je drugi oficir odgovorio da neće, jer je on želi u svom krevetu. Muškarci su se posvađali i počeli da se prepiru ko ju je prvi primijetio.

Olbercova se prepala i počela da plače. Željela je da pobjegne. Međutim, to nije mogla učiniti tek tako. Srećom, odjednom se začuo zvižduk, nakon čega su se svi vojnici u trenu umirili i napustili dvoranu.

“Mislim da me pazio moj anđeo”, govori i danas Olbercova, koja se godinu dana kasnije vratila roditeljima.

Za vrijeme jednog odmora u SAD je upoznala budućeg supruga, za kog se udala 1954. godine, nakon čega se preselila u SAD, gdje je rodila troje djece i gdje živi i danas.

 

Izvor: “Dejli mejl”