Ispovijest rudara koji je štrajkovao glađu: “Život nas je natjerao, neko kući mora donijeti ručak”

Ispovijest rudara koji je štrajkovao glađu: “Život nas je natjerao, neko kući mora donijeti ručak”

Standard

13/09/2019

16:13

Nije jednostavno sići u jamu i samo raditi, glava je u torbi. Još je teže sići u jamu da bi se štrajkovalo glađu, provoditi neizvjesnu noć. Tako za Avaz počinje ispovjest Enes Babić (45), jedan od rudara koje su nakon okončanog štrajka iz jame iznijeli na nosilima.

Nije jednostavno sići u jamu i samo raditi, glava je u torbi. Još je teže sići u jamu da bi se štrajkovalo glađu, provoditi neizvjesnu noć. Tako za Avaz počinje ispovjest Enes Babić (45), jedan od rudara koje su nakon okončanog štrajka iz jame iznijeli na nosilima.

Zenički komorati, više od 24 sata rizikujući život, u štrajku, u jami su čekali da se račun rudnika odblokira i isplate topli obroci. Iako je osmorici komorata ukazana ljekarska pomoć, nekima su i životi bili ugroženi, većina je juče došla na posao, prenosi Avaz.

Među njima je i Babić, rudar jame Stranjani.

Bio sam prisiljen na taj riskantan korak. Da pomognem sebi, kolegama, cijelom pogonu. Nema tu previše kalkulisanja. Život nas je natjerao na to, neko kući mora donijeti ručak”, priča on.

Povezani članci

Kaže da nikad neće zaboraviti trenutak kada mu je nestalo vazduha i kada je pomislio da je svemu kraj.

Nisam mislio da ću izaći živ iz jame. Bilo me strah. Najednom me stegnulo u prsima. Kada je došla Hitna, znao sam da idem u sigurne ruke”, prisjeća se Babić.

U Hitnoj je primio infuziju, pa je prebačen u zeničku bolnicu. Nije htio, kako su ljekari zahtjevali, ostati koji dan. On i kolege ohrabreni su obećanjima da će dobiti topli obrok i platu.

“Kada bismo opet bili stjerani u ćošak, iako su mi već jednom spasavali život, ponovo bih ostao u jami. Moramo se boriti za svoja prava. Meni je ovo jedini izvor prihoda, od kojeg hranim porodicu, školujem dijete, imam teško bolesnu majku”, kaže Babić.

Na kraju govori da je žalosno da se rudari u BiH stavljanjem života na kocku bore za ono što su pošteno zaradili.

“Žalosno je da dođem kući, gdje me čekaju supruga i dijete, a da im nemam dati marku. Škola je počela, valja opremiti dijete…Radite, rizikujete život, a ne isplaćuju vam topli obrok. To se više ne sme dozvoliti”, zaključuje Babić.

Rudar pogona Stara jama Zehrudin Mahmić ističe da je u teškim trenucima mislio na dvije stvari.

“Kada je počelo gušenje, mislio sam da je stvarno kraj, da više nikad neću vidjeti porodicu, svoje komorate. Hvala Bogu, spasli su me. Tužno je da radite, a plate nema. To “ubija” sve rudare. Dijete u kući čeka… Većina nije imala od čega opremiti djecu u školu. To je Bogu plakati”, poručio je Mahmić.

Ostavite komentar

Komentari (0)

X