Velikan glumišta, Mija Aleksić, rođen je na današnji dan, 1923. godine u Gornjoj Crnući. Bio je jedan od najistaknutijih jugoslovenskih pozorišnih, filmskih i televizijskih glumaca, a najveću popularnost stekao je tokom pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka. 

Mnogima nije poznato da je prije svoje glumačke karijere bio učesnik jednog od najdramatičnijih događaja u srpskoj istoriji.

Za Kragujevac koji je tada ima tek nešto više od 20.000 stanovnika ovaj zločin zavio je u crno skoro svaku porodicu u gradu, a jedan od onih koji su preživjeli i to samo pukom srećom bio je i Mija Aleksić.

Mija je osnovnu školu završio u Vraćevšnici, ali kako je ova ustanova imala samo četiri razreda, a Mijin otac smatrao da je za njegovu djecu školovanje jako bitno, porodica Aleksić se 1934. godine preselila u Kragujevac.

Tako je, sedam godina kasnije, među stotinama đaka sakupljenim u Šumaricama za strijeljanje 1941. godine bio i, tada osamnaestogodišnji, Mija Aleksić.

– Tog 20. oktobra 1941. godine, pošao sam u školu. Pošto su Njemci zauzeli zgradu naše Gimnazije i tu napravili bolnicu, mi smo sa odjeljenjima bili rasuti po gradu. Naša dva odjeljenja 8. razreda Druge muške Gimanzije bila su smještena u blizini velikog parka u Kragujevcu i tu je bio i dio nastavničkog savjeta. Imali smo čas koji je držala Branka Ranković, nastavnica srpsko-hrvatskog jezika, neki naš drug Vlada Kapama čitao je referat, ali je sve to bilo formalno da se malo održi neko raspoloženje jer su svi očekivali kad će Njemci da ulete u odjeljenje – ispričao je slavni glumac godinama kasnije.

Njihovo predosećanje brzo se ostvarilo.

– Ušao je jedan Nemac, pogledao u razred i zatvorio vrata. Mi smo mislili da je time završeno, da se neće više vraćati, ali se njemu izgleda učinilo da je to bio slab efekat i onda je nogom odvalio vrata, vrata su odletjela u ugao, on je dreknuo i onda nas je postrojio po ulici. Sprovedeni smo u topovske šupe. Naravno da su oni u prvo vrijeme govorili da će to biti neko legitimisanje, odvođenje u logore, ali niko nije pomišljao na strijeljanje – pričao je Mija Aleksić.

Njemački okupator strijeljao je civile u Kragujevcu u znak odmazde. Povod su bili njemački gubici u borbama sa partizanskim i četničkim jedinicama, a dosljedno je primenjivana naredba tadašnjeg generala Franca Bema od 10. oktobra 1941. godine – 100 Srba za jednog ubijenog Njemca i 50 Srba za ranjenog.

– Oko pola 6-6, strijeljana je prva grupa i to zatvorenika koje su doveli iz samog zatvora. Tu je bilo nekoliko Jevreja i komunista koji su bili u Glavnjači. Dovedeni su uveče i u blizini naših baraka strijeljali. Od tog prvog strijeljanja, nikakav strah ili neki drugi osjećaj straha nisam ni imao. Čudno jedno osjećanje – negdje ispod kolena osjeti čovjek da nešto prostruji i posle postane kao stvar. Tada sam shvatio kako su Njemci uspijevali da po nekoliko njih sprovodi kolonu od 100-200 ljudi – sjećao se Mija Aleksić dana kada je i njegov život moga da se završi.

U 7 ujutru 21. oktobra počelo je masovno strijeljanje. Do 14 časova, Šumaricama su neprekidno odjekivali pucnji, a onda je sve utihnulo. U topovskim šupama nakon toga ostalo je još oko 350 ljudi. 

Mija je ima sreće da bude u grupi đaka koja je puštena.

Sjećanja velikog glumca na te sudbonosne dane možete da pogledate ovdje:

{youtube}4v00pGXrTWU{/youtube}