Video
“Prijedlog predsjednika Mila Đukanovića o nepromjeljnivosti granica na Zapadnom Balkanu imao je dobru poruku i bio u funkciji prevencije bilo kakvih sukoba koji, povijest nas uči, mogu preći i u oružane sukobe”, kaže predsjednik Josipović za Gradski portal. “Međutim, realističan pogled na stanje stvari govori o tome da nije bilo za očekivati da se takav prijedlog prihvati”.
Zašto?
JOSIPOVIĆ: Prije svega, jer neke države imaju različito mišljenje o tome koje su to uopšte granice koje ne bi trebalo mijenjati. Znamo, najveći problem je odnos Srbije i Kosova. Srbija, vjerovatno, pod nepromjenljivošću granica podrazumijeva i to da je Kosovo dio Srbije, a Kosovo, kao i većina svijeta, smatra da je riječ o novonastaloj suverenoj državi s granicama kakve je Kosovo imalo u doba SFRJ. I neke druge zemlje, iako prihvataju načelo nepromjenljivosti granica, imaju međusobne sporove o tome gdje je, zapravo, granica. Eto, Hrvatska još nije konačno utvrdila granicu ni sa Slovenijom, ni sa BiH, ni sa Srbijom, ni sa Crnom Gorom. Srećom, ti naši, neću reći sporovi nego nesporazumi o tome gdje je međunarodno priznata granica koja se ne smije mijenjati, nijesu „vrući”, a pravno ili faktično utvrđeni privremeni režimi dobro funkcionišu. Ipak, mislim da je predsjednik Đukanović primarno imao u vidu mogući aranžman Srbije i Kosova oko zamjene teritorija. Riječ je o ambivalentnom prijedlogu koji, ipak, međunarodna zajednica velikom većinom ne podržava.
Kakav je stav Hrvatske? Najzad, je li Hrvatska na pravi način iskoristila predsjedavanje EU kada je riječ o Zapadnom Balkanu?
JOSIPOVIĆ: Hrvatska nije imala sreće sa svojim predsjedavanjem koje je palo u najgorem trenutku, u jednom od vrhunaca pandemije. Hrvatska je, kao istaknuto pitanje svog mandata, postavila tzv. Zapadni Balkan i deklarisala ga ka susjedima jer želi pomoći da što prije uđu u EU. Određenog je napretka bilo, ali, valja priznati, ne i odlučnog. U periodu u kojem su političari EU bili zauzeti pandemijom, migracijama i ekonomskom krizom, mi u Hrvatskoj i potresom, interes za Zapadni Balkan, posebno za BiH, bio je na niskom nivou. Nespremnost političara u BiH da dogovorom riješe svoje sporove, zastoj u pregovorima Srbije i Kosova, „uzbudljivi” događaji u Crnoj Gori, a i teškoće Sjeverne Makedonije koje ima sa susjedima, nisu bile dobar ambijent za neke veće iskorake EU u odnosu na Zapadni Balkan.
Šta možemo očekivati od predstojećeg predsjedavanja Slovenije EU?
JOSIPOVIĆ: Pretpostavljam da će i Slovenija biti usmjerena na Zapadni Balkan kao budući dio EU. Slovenija u zemljama bivše Jugoslavije ima ozbiljne ekonomske interese, a i važne demografske, porodične, kulturne i druge veze sa Zapadnim Balkanom. Uz to, i Slovenija će naslijediti neke od problema pandemije, migranata, Schengena, odnosa prema Rusiji, Kini i SAD-u.
Koliko je najezda non-paper dokumenata, od kojih se prvom autorstvo pripisuje premijeru Slovenije Janezu Janši, doprinijela (ne)stabilnosti Zapadnog Balkana?
JOSIPOVIĆ: Koliko god neki od non-papera javnosti izgledali šokantno, ne mislim da su imali kapacitet narušiti stabilnost Zapadnog Balkana. Mislim da su svi razumjeli da je riječ o uobičajenoj političkoj praksi „ispipavanja” prihvatljivosti pojedinih rješenja.
Uzrujanost navodno Janšinim prijedlogom izgledala je kao određena destabilizacija zbog publiciteta u medijima, a i oštrih reakcija. Ali, praktični efekat tog non-papera zapravo je gotovo nikakav.
Nikakav?
JOSIPOVIĆ: Da, jer ne vidim da je zaista destabilizovao ili poremetio odnose u bilo kojoj državi, posebno ne u regiji. Bio je toliko neprihvatljiv da se, zapravo, svi odriču njegovog autorstva. Danas taj non-paper gotovo niko ni ne spominje kao relevantan.
Kako tumačite rezultate nedavno održanih lokalnih izbora u Hrvatskoj?
JOSIPOVIĆ: Više-manje sve je rečeno. Bilo je nekih iznenađenja, uvijek ih ima. Ali, opšti pravac razvoja političke scene prilično je očekivan. Građani nezadovoljni etabliranim strankama, u velikoj, pa i iznenađujućoj mjeri okrenuli su se nezavisnim kandidatima i novim strankama poput MOŽEMO. HDZ jest ostao najjača stranka po broju mandata, ali rezultati u najvećim gradovima, osim Osijeka, za HDZ su porazni.
Ojačala je i konkurentska desna opcija?
JOSIPOVIĆ: Jeste. Bez obzira na to što se analitičari i provladini mediji takmiče ko će više omalovažiti Miroslava Škoru i njegov Domovinski pokret, svakome je jasno da su Škoro lično, a i njegova stranka, u dvije godine ni od čega postali vrlo relevantne političke figure. Meni osobno nije drag takav uzlet stranke koju svrstavamo u tvrdu desnicu. Ali, građani su rekli svoje. SDP je, bez obzira na iskazano zadovoljstvo s par više ostvarenih načelničkih i gradonačelničkih mjesta, izgubio značajan broj glasača. Posebno je u Zagrebu i Splitu bila katastrofa. Utješno je to što je ukupno ljevica nešto ojačala, a zvijezda ovih izbora je MOŽEMO. Vrlo uvjerljivo, rekao bih, zasluženo su pobijedili u Zagrebu, a dobro su prošli i u još nekim sredinama. A znamo što znači Zagreb na hrvatskoj političkoj mapi.
Mnoge je iznenadio loš rezultat IDS-a. Izgleda da su birači umorni od stila vladanja koji neki upoređuju s HDZ-om. Ali, ja među njima ipak vidim značajnu razliku.
Mislite li da će SDP razumijeti poruku građana Zagreba: nešto kod vas konačno mora da se mijenja?
JOSIPOVIĆ: SDP bi puno toga morao promijeniti. Ponajprije dovršiti dugotrajni „građanski rat”. I to ne porazom jedne od struja i njenom eliminacijom, već pomirenjem. Morao bi vratiti povjerenje intelektualne elite koju je dugo uživao − sada od toga ni traga. Operativnost stranke morala bi biti puno veća. I najvažnije, konačno bi trebalo definisati što je to socijaldemokratija u 21. vijeku i zašto zaslužuje podršku birača. Ima toga još.
Mogu li rezultati lokalnih izbora i pobjeda ljevice biti poruka i premijeru Andreju Plenkoviću?
Preporučeno
JOSIPOVIĆ: Mislim da Plenkovića više od određenog rasta ljevice tišti jačanje desnog Domovinskog pokreta. MOŽEMO ne uzima glasače HDZ-a; Škorin Domovinski pokret da, i to prilično. Mislim da su izbori jasna poruka svim političarima, i vladajućima i opozicionim, da građani žele promjene, ne status quo. Nezavisno o stranačkoj pripadnosti, uočljiv je visok broj novih, mladih i obrazovanih ljudi koji su pobijedili u svojim sredinama, često i vrlo etablirane dugogodišnje kraljeve lokalnih izbora poslali u političku penziju. Taj bi se trend lako mogao protegnuti i na državnu razinu.
