Video
Sve troje predsjednika Hrvatske nakon izmjene Ustava i ukidanja polupredsjedničkog sistema imalo je problem da ispune mandat smislenim sadržajem i očuvaju autoritet. Ovo u svojoj analizi ocenjuje Jutarnji list.
Preporučeno
Kako navodi taj portal predsjednici su imali veliki problem kako da ispune dugački mandat i tokom tih 60 mjeseci “predsjednikovanja” da nametnu a onda očuvaju autoritet i dignitet šefa države – sukreatora spoljne politike i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga.
Problem je sistemski, on nastaje između ogromnog neslaganja između izbornog legitimiteta (najvećeg od svih državnih funkcionera) i predsjedničkih ovlašćenja koje su realno vrlo uske. Stjepan Mesić imao je sreću da je Hrvatska nakon Franja Tuđmana i ustavnih promjena koje su svu stvarnu političku moć izmjestile s Pantovčaka na Markov trg možda i trebala jednog takvog, opuštenog predsjednika koji će relaksirati društvo umorno od rata i autoritarne vladavine prvog predsjednika, ocjenjuje Jutarnji.
Ivo Josipović pokušavao je da zadrži javni imidž ozbiljnog državnika koji ne traći dane “zujeći” bez ikakvog smislenog cilja u zemlji i svijetu. Ali ni Mesić ni Josipović nisu uspjeli u instituciju predsjednika Republike da ugrade smislene i na duge staze održive obrasce djelovanja koje bi svojim nasljednicima ostavili u nasljeđe.
A onda je na Pantovčak došla Kolinda Grabar-Kitarović, koja je svojim svojstvenim stilom vladanja uveliko promijenila percepciju građana o instituciji predsjednika Republike.
Da neće ni glumiti da je predsjednica baš svih građana, pokazala je odmah nakon pobjede nad Josipovićem u drugom izbornom krugu, kad je u noći s 11. na 12. januara 2015. posjetila branitelje u famoznom šatoru koji su protestovali protiv Vlade Zorana Milanovića. Time je jasno poručila na čijoj je strani.
I popis zvanica na samoj inauguraciji reflektovao je njenu nevoljnost da se – sad nakon što je već izabrana za predsjednicu (svih građana) – emanciuje od svoje baze: HDZ-a, desnice, “šatoraša”…
No, nisu politički stavovi Kolinde Grabar-Kitarović, kakvi god oni bili, nekad i protivrečni. Ona je instituciju predsjednika Republike mnogo više promijenila svojim stilom vladanja, brojnim gafovima, nepredvidljivim reakcijama, unošenjem mnogo osobnog u funkciju koju vrši…
Da je sasvim drugačija šefica države, pokazala je već prvi radni dan. Na službenoj stranici Ureda predsjednice objavila je svoju biografiju koja više liči na esej nadobudne osnovke nego na životopis čelnika države, nastavlja se u tekstu Jutarnjeg. Nekoliko mjeseci na stranicama Ureda predsjednika stajao je “životopis” iz kog se moglo saznati da je ona “dijete prirode”, da se “vješto penjala po stablima”, “trčala pustim poljima” te da se užasavala samo poskoka i koprive (?!).
Ubrzo je počela da estradizuje instituciju predsjednice države slikajući se – i nemilice iskorišćavajući društvene mreže za distribuciju fotografija – kako vozi kombajn, postavlja pločice, boji zidove, grli se sa psom, kuva, ali i zna da barata oružjem.
Usledili su brojni gafovi: iako je to zabranjeno, predsjednica je slikala listić na biralištu kako bi valjda svima dala do znanja za koga je glasala na parlamentarnim izborima; učenicima koji najviše žele da im se izgradi sportska dvorana poručila je kako imaju veliku livadu pokraj škole; na stadionima se ponašala kao navijačica – ali s posebnim privilegijama jer ne može svaki navijač nakon utakmice grliti fudbalere.
Upadala je nepotrebno i u bizarne situacije; išla je da se izvini roditeljima jer je njihovoj djeci darovala čokoladice koje su – zamislite strahote – proizvedene u Srbiji, ili kada je za austrijske novine tvrdila da je u Jugoslaviji patila jer je na policama dućana bila samo jedna vrsta jogurta.
Kraj mandata i ulazak u novu predsjedničku trku Kolinda Grabar-Kitarović obilježila je sad već famoznim estradnim nastupom na državnoj svečanosti obilježavanja Dana pobjede u Kninu 5. avgusta. Prvo je održala neobično dug i, blago rečeno, čudan, nestrukturiran i velikim dijelom besmislen govor. Miješala je hrvatski i engleski jezik, gošći iz SAD-a obraćala se u stilu primjerenom privatnoj zabavi ili rođendanu, a ne državnoj manifestaciji.
Sociolog sa Univerziteta u Zadru Sven Marcelić kaže kako se stil Kolinde Grabar-Kitarović primarno može objasniti populističkim refleksom koji protokol i proceduru podređuje onoj vrsti ponašanja koja se smatra “narodnom”.
“Upravo je to ono što kontrastira visokoj politici – ponaša se neposredno i lišeno kontrole protokola. Utoliko se uistinu može govoriti o promjeni stila, ali ona nije ni slučajna ni spontana, nego upravo promišljena strategija ponašanja kao nekoga iz naroda ko je čak i u visoku poziciju uspio da unese narodni element“.
Naravno, to je sve posve nerealno s obzirom na to da se radi o štićenoj osobi koja dolazi uz vozača i pratnju, boravi u velikoj rezidenciji u elitnom dijelu Zagreba i susreće se sa svjetskim državnicima, ali iluzija naroda ono je što i dalje nastoji da održi.
Stoga se može reći da je nen pristup i nastup u hrvatsku politiku donio dosad najuspješniji momenat populizma koji je došao do politički najvišeg stupnja i time je svakako trajno uticala na način na koji se doživljava funkcija predsjednice Republike, ona je desni populizam legitimizovala više nego bilo koji drugi desni pokret ili stranka.
Nije sa svim političkim gafovima prošla nekažnjeno – rejting joj je u posljednje vrijeme dosta pao, pogotovo nakon najave uključenja gospodina Škore u predsjedničku kampanju, no i dalje joj je izgledan ulazak u drugi krug i pobjeda.
