Kandić ukazuje da je tvrdnja o Mladićevom odsustvu iz Srebrenice floskula koju njegov branilački tim koristi i izgovara samo ovdje.

„Oni to i ne pominju u Hagu. U njihovoj odbrani toga nema. Ali ovde su oni slobodni da pričaju i ono čega bi se stideli da govore u Hagu“, izjavila je Kandić.

Po njoj, postupanje predsjednice Sudskog vijeća daje jačinu presudi protiv Mladića, jer u svoje zaključke nije uspjela da ubijedi ni jednog drugog člana.

Ona podsjeća da je predsjednica već imala izdvojena mišljenja u važnim predmetima, prije svega za genocid, kao što je to bilo u predmetu Zdravka Tolimira.

„To njeno mišljenje ponekad stvara jednu nelagodu, jer ona o tim oficirima govori najljepšim riječima, kao o visokomoralnim, školovanim, kao da nisu imali namjeru da to urade“, rekla je Kandić.

Ona vjeruje da će Nijambe biti upamćena kao neko ko se u svom radu rukovodio emocijama, a ne dokazima.

Kandić je istakla da je i u ovoj presudi, kao i u presudi Radovanu Karadžiću, Srbija zapravo zaštićena, jer se niko iz Srbije, ni od policijskih ni od vojnih generala, nije našao na listi učesnika udruženog zločinačkog poduhvata.

Napomenula je, pri tome, da je, s druge strane, presudom Jadranku Prliću utvrđeno da su generali vojske Hrvatske doveli tu zemlju u poziciju da je učestvovala u agresiji na BiH.

„Za razliku od presude i suđenja Karadžiću, i to se vidi u prvostepenoj presudi, da je pretresno vijeće našlo da je u radnjama lokalnih počinilaca bilo genocinde namjere, ali tužilaštvo nije dalo dokaze koji će da povežu te genocidne namjere lokalnih počinilaca sa strukturom, generalima i Ratkom Mladićem“, izjavila je Kandić.

Prema njenim riječima, nije beznačajno da je to utvrđeno, jer se odnosi na one opštine u kojima su se „strašni zločini dogodili, kao što je Prijedor, kao što je Foča, kao što je Sanski most, kao što je Vlasenica, kao što je Kotor varoš“.

„Ostaje da se vidi šta će biti s presudama Franku Simatoviću i Jovici Stanišiću, zato što je tu Slobodan Milošević i dalje na spisku počinilaca udruženog zločinačkog poduhvata“, dodala je Kandić, ali je predvidjela da će oni vjerovatno biti osuđeni po ličnoj krivičnoj odgovornosti i da neće biti nikakvog uplitanja Srbije.

Komentarišući tvrdnje da je Haški tribunal bio antisrpski sud, ona je skrenula pažnju na to da niko ne uzima u obzir dokaze koji ukazuju da je Srbija učestvovala u svim ratovima na prostoru bivše Jugoslavije.

Kako je protumačila, „broj osumnjičenih i osuđenih Srba u srazmjeri je sa oružjem, sa vojskom, sa raznim brigadama i bataljonima koji su učestvovali u tim ratovima“.

Spahović: Izdvojeno mišljenje sutkinje Nijambe dokaz da sudije raspravljaju o predmetu

Spahović je, u 150. izdanju serijala Kvaka 23 Novinske agencije FoNet, ocijenio da je izdvojeno mišljenje predsjednice Raspravnog veća Priske Matimba Nijambe „živi dokaz“ da sudije raspravljaju o predmetu.

„Rezutat glasanja 4:1 o tome da li bi predmet trebalo ukinuti potpuno je normalan“, rekao je Spahović i konstatovao da je izdvajanje mišljenja sudija fascinantno samo za laike.

U slučaju protiv generala Momčila Perišića, kako je podsjetio, predsjednik Vijeća takođe je izdvojio mišljenje, što pokazuje da to nije nikakav presedan.

„Normalno je, kad pravnici raspravljaju, da jedan misli ovako, a drugi onako. Važno je da iz rasprave proistekne nekakav zaključak, da se stvar raspravi“, naglasio je Spahović.

On se posebno osvrnuo na činjenicu da je tim Ratka Mladića tvrdio kako general nije bio u Srebrenici u vrijeme zločina i predočio da takva „odbrana alibijem“ nije efikasna.

Prema njegovom objašnjenju, „komandna odgovornost je individualna i posredna, što znači da komandant odgovara za krivična djela ako ih izvrše njegovi potčinjeni, pod uslovom da je znao ili je morao znati da će ta djela biti izvršena, a ništa nije preduzeo“.

„To je djelo nečinjenja, kada zapovjednik zna do čega će doći i ništa ne radi, a u poziciji je da to može da spriječi“, obrazložio je Spahović.

Kako je precizirao, okrivljeni uopšte ne mora da bude na mjestu zločina, ne traži se njegovo fizičko prisustvo, jer on i ne odgovara da je neposredno nekog ubio.

S druge strane, Spahović iz činjenice o većem broju osuđenih Srba ne bi izvlačio zaključak da je Hag antrisrpski sud, već bi se zapitao zašto je to tako.

On je ponovio da je u pitanju sud Ujedinjenih nacija, međunarodni sud s kojim Srbija sarađuje, a da je pritom nevažno šta o njemu misle i da li ga priznaju okrivljeni.

„Ni Tito nije priznavao onaj Zemaljski sud, rekao je da priznaje samo sud svoje partije. I to je potpuno u redu, jer legitimitet jednog suda ne zavisi od toga“, zaključio je Spahović.