Ko su zapravo Kurdi i zašto ih Turska napada? Evo nekoliko činjenica o tom velikom narodu, koji nikada nije stekao sopstvenu državu. Odigrali su izuzetno važnu ulogu u borbi protiv terorista Islamske države, a i sad drže zarobljene hiljade ovih radikalnih islamista na sjeveru Sirije, baš tamo gdje ih Turska napada, piše CNN.

Kurdi su uglavnom bili nomadski narod do kraja Prvog svjetskog rata i do raspada Osmanskog carstva. Kurdi čine oko 10 odsto stanovništva Sirije, 19 odsto stanovništva Turske, 15-20 odsto Iraka i drugi su po veličini u Iranu.

Pešmerga su njihovi borci i ima ih više od 100.000. Nacionalna su vojna sila koja štiti irački dio Kurdistana, a uključuje i ženske borce.

Ko su dakle, Kurdi?

Kurdi su etnička manjinska grupa koja većinom zauzima planinsko područje i prostire se u južnim dijelovima Turske, sjevernim dijelovima Iraka i Sirije sjever Irana i dijelu Jermenije. Iako su manjina, na tom području zapravo živi oko 25 do 30 miliona Kurda, a svima su zajednički rasa, kultura i kurdski jezik. Većina Kurda su sunitski muslimani.

Prije Prvog svjetskog rata, tradicionalni Kurdi živjeli su nomadskim načinom života do raspada Osmanskog Carstva, što im je oduzelo slobodu i podijelilo ih na nove nacionalne države.

Kurdi su se borili da zadrže svoj identitet, ali ih u Turskoj zovu i ‘planinskim Turcima’ a bilo im je zabranjeno da nose tradicionalnu kurdsku odjeću, svoj jezik smjeli su da govore samo kod kuće, nisu ga učili ni u školama. I danas se suočavaju s diskriminacijom i politikom progona. Iako su Kurdi najveća etnička manjina u Turskoj i tamo čine oko 20 odsto stanovništva, oni u toj zemlji i dalje nemaju status manjinske grupe.

Gdje žive?

Danas Kurdistan čini pet različitih regija: jugoistočna Turska, sjeveroistočna Sirija, sjeverni Irak, sjeverozapadni Iran i jugozapadna Jermenija.

Početkom 20. vijeka Kurdi su počeli da rade na stvaranju države poznate kao Kurdistan. Godine 1920. potpisan je Sevreski ugovor – jedan u nizu ugovora koje su sile Osovine potpisale nakon njihovog poraza u Prvom svjetskom ratu. Označio je konačni raspad Osmanskog carstva i pozvao na autonomni Kurdistan.

Tri godine kasnije, nakon završetka rata, zapadni saveznici odustali su od zahtjeva za nezavisnom kurdskom državom i kurdska regija je podijeljena među nekoliko zemalja.

Šta kaže Turska?

Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan uvijek je zauzimao čvrst stav prema kurdskom nacionalizmu. On je jasno stavio do znanja da je njegov krajnji cilj uklanjanje Kurdistanske radničke partije (PKK), kurdske krajnje lijeve militantne i političke organizacije sa sjedištem u Turskoj i Iraku koja se borila protiv turske države više od tri decenije.

Time je stvoren duboki jaz između Turaka i Kurda. U 2016. zatvorile su se prokurdske medijske kuće, više od 11.000 učitelja je otpušteno ili suspendovano zbog navodnih veza s PKK-om, a najmanje 24 turska vladina funkcionera zamijenila su kurdske gradonačelnike u raznim gradovima Turske.

Turska je dugo nezadovoljna snažnom kurdskom prisutnošću na sjeveroistoku Sirije u blizini turske granice. Vojska zemlje već se preselila u djelove područja koja su ranije držale Sirijske demokratske snage (SDF) koje su predvodili Kurdi i SAD, ali sada je u toku njihov dugogodišnji plan za stvaranje tampon zone na sjeveru Sirije.

Dva su cilja:

otjerati Kurde od njihove granice i iskoristiti ovo područje za doseljavanje oko dva miliona sirijskih izbjeglica.

Zašto ih Turska napada baš sada?

Još u januaru je američki predsjednik Donald Tramp rekao da će Sjedinjene Države početi da povlače trupe iz Sirije i “polako” ih slati kućama.

Sirijski Kurdi već tad su strahovali da bi američko povlačenje Turska mogla da iskoristi kao priliku za napad. Nakon Trampove iznenadne najave povlačenja, u nedjelju naveče, ti su se strahovi ostvarili.

“Turska će uskoro krenuti u napad sa svojim dugo planiranim operacijama na sjeveru Sirije. Oružane snage Sjedinjenih Država neće podržati niti biti uključene u operaciju, a nakon poraza teritorijalnog kalifata Islamske države, više neće biti u neposrednom području”, objavili su iz Bijele kuće.

Od prošlog mjeseca, Sjedinjene Države saopštile su da oko 1.000 američkih vojnika djeluje na sjeveroistoku Sirije. Ovaj potez ostavlja sirijske Kurde na milost i nemilost operacije koja ima za cilj njihovo uklanjanje i odlazak s turske granice.

“Operacija ‘Proljeće mira’ će neutralisati terorističke prijetnje protiv Turske i dovesti do uspostavljanja sigurne zone, olakšavajući povratak sirijskih izbjeglica njihovim kućama. Očuvaćemo teritorijalni integritet Sirije i osloboditi lokalne zajednice od terorista”, oglasio se Erdogan u srijedu preko Twittera.

Hoće li napad na Kurde obnoviti Islamsku državu i ‘kalifat’?

SDF, koalicija kurdskih i arapskih vojnika potpomognuta američkim, britanskim i francuskim specijalnim snagama, porazila je teroriste Islamske države i oslobodila istočnu Siriju u martu. SDF je saopštio da je izgubio 11.000 vođa i boraca dok se borio protiv Islamske države.

Dok ID praktično nema više teritorije, Sjedinjene Američke Države upozoravaju da se u Iraku i Siriji još kriju desetine hiljada boraca te terorističke organizacije.

Sirijske demokratske snage (SDF), koje čine Kurdi, drže hiljade zarobljenih boraca Islamske države koje su slomili tokom bitaka protiv te terorističke grupe.

Svi ti borci trebalo bi da budu predati Turskoj. Dok se mnogi sirijski Kurdi pripremaju za borbu, a civili odlaze u suprotnom smjeru, hiljade zarobljenih terorista i logori u kojima su žene i djeca ID, ostaće bez nadzora, što predstavlja ozbiljan rizik da bi se Islamska država mogla ponovo formirati.

 

 

Expreress.hr