Video
“Očuh joj se, dok je bila djevojčica od petnaest godina, uvukao u krevet. Bili su sami u kući. Probudila ju je njegova ruka na bedru. Dirao ju je i molio da mu sve oprosti. Da, baš taj prepotentni, nadureni, antipatični tip kojeg je majka jednog dana dovela i rekla da ga odsad mora zvati “tata”. I zvala ga je tatom jer je bila dobra ćerka. Baš ta kukavica koja se vraćala iz lova s krvavim pticama i zečevima, a jednoga joj je dana ubio i voljenu kujicu Lolu, koje se inače bojao”, prenosi Jutarnji odlomke iz knjige Jadranke Kosor.
Majku je nemilice, nadajući se i potajno, mlatio u sobi, a majka je to skrivala od svoje majke, ali… ništa novo u selu Lipiku! Jer, i baku je tukao njen muž, djed Jadranke Kosor, sve dok nije zauvijek nestao u Americi. Baš kao što je i taj voljeni, iako nikad prisutni otac Jadranke Kosor, muževni crni ljepotan kojem je pisala dječja, nikad otvorena pisma, koji za ćerku nije htio da znati do smrti pa i preko nje – tukao njenu majku.
Kosor piše da ju je tukao od kad se rodila, a mama je često kao učiteljica u školu dolazila u šlafroku (ogrtaču) jer joj otac, patološki ljubomoran, nije dozvoljavao da obuče haljinu.
“Nije mi lako o tome da pričam, ali sam smatrala da treba o tome da pišem”, kaže Kosor za Jutarnji, i naglašava da je napisala da je napisala “knjigu o ženama, samim ženama, razvedenim ženama, nesrećnim ženama…”.
Međutim, u intervjuu Kosor kaže da joj to nije bila prva ideja.
“Kad sam počela pisati knjigu, prije tri godine, htjela sam pisati samo o onom najvažnijem što sam uradila u politici, kao premijerka, a to je deblokada pregovora za EU i potpisivanje Pristupnog ugovora”.
Ali, kasnije se to promijenilo, pa je na nagovor sina njena knjiga dobila ličniju notu.
“Dok sam o tome pisala, okretala sam se ponekad unatrag… pa sam počela pisati o predsjedniku Tuđmanu i na kraju – a na to me podsticao i moj sin, koji je od djetinjstva slušao te priče o matrijarhatu u kojem sam rasla – o porodici. Kad sam našla pravu formu, knjigu sam završila za devet, deset mjeseci. A kad sam je, zadovoljna, završila, shvatila sam da moji doživljaji kasnijih događaja, tuge, tjeskobe… korjene vuku iz mog detinjstva.
Kosor govori o odrastanju bez oca, o kojem se u njenoj kući govorilo samo jednom – kada je njena majka pokušala da dobije alimentaciju. Tada se njen otac na sudu pojavio sa dva advokata, a njena majka je vidjevši to, odustala. Ipak, uprkos tome Kosor se nadala da će se on vratiti u njen život.
“Nisam prestajala vjerovati. Ipak me šokiralo kad novinarima koji su došli u Čakovec, gdje je živio, nakon što sam postala predsjednica Vlade, nije želeo ništa da kaže o meni”.
Ona je za Jutarnji otkrila i zašto je sada odlučila da piše o privatnom životu, koji je uvijek držala “pod ključem”:
“Hrvatska, mislim, još dugo neće imati premijerku i mislim da je dobro što sam opisala život koji je meni ojačao borbenost i tvrdoglavost. Cijeli sam se život dokazivala. Najbolja učenica, dopisnica Večernjeg lista već kao gimnazijalka, sto stvari sam radila odjednom, samo da pokažem da mi ništa ne fali. Ali, rasla sam u maloj sredini i bilo je to, što bi se reklo – džaba! Na kraju dana, ja sam opet bila jedino dijete u razredu bez oca. Ne pišem baš lako, ali tu priču o ocu… sela sam i napisala, i gotovo ništa nisam mijenjala. Pa se može reći da je to bila i neka vrsta psihoterapije”.
Progovorila je i o najvećoj traumi – kada je preživjela pokušaj zlostavjanja od strane svog očuha, koji joj se uvukao u krevet kada je imala 15 godina.
“Izbacila sam ga, pozvala baku i mamu, koje su obje bile van Lipika… Imala sam veliku podršku bake, koja nije pokazivala puno emocija. Većim dijelom bila je Njemica, njeno vaspitanje bilo je vrlo strogo. S četiri godine imala sam svoje male ringle i tepsije u kojima sam kuvala i pekla s bakom. Prala sam veš, kod kolinja ispirala crijeva u hladnoj vodi. Svi su se čudili – tako malo dete to radi, a baka je na to – neka, neka, znaće zapovijedati. Moja riječ je brzo postala u kući zadnja. Ali sam zapravo jedva čekala da dođem u Zagreb da studiram jer tu više niko nije znao imam li ja oca ili nemam”.
Kosor se najzad osvrnula na položaj žena na Balkanu.
Preporučeno
“Žene se i dalje posmatraju kao ukras demokratije. Koja je političarka u Hrvatskoj danas relevantna, snažna i uticajna? Nema je. Kad sam ja ušla u politiku, tu su bile Ljerka Mintas Hodak, Vesna Pusić, Savka Dabčević Kučar, Ljubica Lalić… I nisu se bavile samo socijalom i porodicom, nego par excellence političkim pitanjima”.
