Inicijativa američkog kongresmena Teda Poa, predata premijerki Ani Brnabić prilikom posjete Vašingtonu, da se objelodane detalji u vezi sa smrću komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljuba Mihailovića, ima smisla, tvrdi Miloslav Samardžić, direktor kragujevačkih “Pogleda”.

Komisija za istraživanje okolnosti pod kojima je Mihailović umro nikada nije završila posao, iako joj je, osim Ade, kao mogućeg grobnog mjesta, prema riječima Samardžića, predočena još jedna lokacija – kompleks Bijelog dvora, pišu “Večernje novosti”.

“Informaciju da je Draža sahranjen blizu crkve u okviru kompleksa Bijelog dvora dobili smo iz više izvora, i ja sam je prenio pokojnom Draganu Vlahoviću, u to vrijeme članu Komisije“, priča Samardžić i dodaje: “Dao sam mu i originalnu fotografiju mrtvog Draže, za koju je lično Ranković naložio da se uništi negativ.”

Petra Mićića, koji više nije među živima, početkom 2000. snimio je za RTS Vlada Momčilović, ali emisija “Ravnogorska čitanka 2” nikada nije emitovana. “Pogledi” su do snimaka došli preko preduzeća “Vajat”, koje je bilo producent, piše ovaj list.

Cijela priča poklapa se sa onim što je Samardžiću još 1993. godine ispričala Zagorka Vasić, sekretarica prije rata u kabinetu premijera Dragiše Cvetkovića, a tokom rata Dražin obavještajac i četnički ilegalac u Beogradu.

“Zagorka je krajem 1945, odnosno početkom 1946. godine, kao obavještajac generala Miodraga Damjanovića, komandanta četnika u logoru Eboli, u Italiji, dobila zadatak da se ubaci u Jugoslaviju, nađe Dražu i ubijedi ga da emigrira. Uspjela je da ga nađe, međutim, general Mihailović nije htio da bježi iz zemlje”, kaže Samardžić.

Osujećeni u poslednjem mometnu

Pošto je u međuvremenu uhapšen, četnički ilegalci, kojih je još bilo u Beogradu, pokušali su da organizuju akciju spasavanja. Prema riječima Samardžića, u poslednjem momentu su osujećeni.

“Da bi spriječili bilo kakvu akciju, nove vlasti su “aktivirale” lažnog Dražu, maskiranog, s bradom i naočarima, i svake večeri ga vodili u Đušinu, u zatvor Ozne, a odatle ujutro na suđenje. Za to vrijeme pravi Draža je sve vrijeme držan na 30 metara od Doma garde na Topčideru, gdje je održavano suđenje u podzemnom skloništu. Tu je i ubijen, a tijelo je prenijeto na gornju stranu dvorskog kompleksa i sahranjeno blizu crkve”, tvrdi Samardžić na osnovu iskaza Petra Mićića, ali i nekih drugih svjedoka, svojevremeno bliskih tužiocu Milošu Miniću.

Podzemni grad

Kako kaže, podzemni grad je sazidan za potrebe vojske još prije Drugog rata, a oštećen je tek u vrijeme NATO bombardovanja 1999. Do danas je zatvoren za javnost.

“Ubjeđivao sam članove Komisije da se istraži i ta lokacija, ali mi je rečeno da je pritisak veliki da se prekopava Ada. Jedino dostignuće Komisije bilo je to što je raskrinkala udbašku podmetačinu da je Draža sahranjen na Adi, ali nije smogla snage da ide do kraja. Zato ima smisla inicijativa kongresmena Poa. Treba istražiti dvorski kompleks i uraditi ekshumaciju i DNK analizu“, zaključuje Samardžić.

Dragoljub Draža Mihailović osuđen je na smrt 15. juna 1946, sa još devet osoba, među kojima je bio i ozloglašeni šef Specijalne policije i upravnik Grada Beograda Dragomir Dragi Jovanović. Komisija za istraživanje njegove smrti došla je do saznanja da je strijeljan u noći između 16. i 17. juna, kako su tvrdili, pored sjevernog zida zatvora na Adi Ciganliji.