Video
Za godinu dana u opštini Medveđa zabilježene su samo dvije tuče vršnjaka u kojima su posredovali nadležni u Centru za socijalni rad, ali zato ima sporadičnog silovanja i nasilja u porodici gdje ponajviše trpe djeca, budući da se u ekstremnim situacijama izmještaju u hraniteljske porodice i odvajaju od svog prirodnog okruženja.
Preporučeno
TOLERANCIJA
“Nedvano smo imali dva sukoba, dvije tuče, jedan između djece srpske, druga između djece srpske i albanske nacionalnosti, uzrasta od 7 do 8 godina, u oba slučaja. Sve se mirno završilo zahvaljujući roditeljima, posebno ocu koji je povredu svoje djevojčice shvatio kao nezgodu i na taj način spriječio dalju eskalaciju sukoba“, objašnjava pedagog Nataša Ljubenović iz ovog centra.
Zanemarivanje djece u porodicama ovde takođe podvode pod nasilje nad djecom, pa se u malenoj Medveđi često sreću sa takvim slučajevima. U ovoj godini bilo je četiri do 5 prijava, a trenutno se intenzivno radi sa dvijema porodicama, piše Espreso.rs
ZANEMARIVANJE DECE
“Kada procijenimo da su roditelji zanemarili roditeljsku dužnost i kada su zanemarene dječje potrebe, radimo sa tom porodicom, upozoravamo roditelje na vršenje roditeljskog prava u cilju da roditeljske kompetencije podignu na viši nivo. Ukoliko procijenimo da je to nemoguće, onda vršimo izmeštanje djece iz takvog okruženja i smještamo ih u hraniteljske porodice“, dodaje pedagog Nataša Ljubenović.
Zanemiravanje djece jeste, objašnjava, vid nasilja nad djecom.
“To je psihološko nasilje. Imali smo slučaj i fizičkog nasilja i seksualnog nasilja nad djecom od strane roditelja. Djecu smo odmah izmjestili i zbrinuli u adekvatne hraniteljske porodice“, dodaje.
OTAC GODINAMA SILOVAO SVOJE ĆERKE
U tom smislu poznat je slučaj djevojčice koju je otac godinama silovao, od njene 6. godine, a ovaj incest otkriven je zahvaljujući upravo zajedničkom radu Nataše Ljubenović i psihologa Marije Anđelić.
“Riječ je o stravičnom slučaju gdje je otac silovao svoju ćerku od 6. godine njenog uzrasta, a dijete je priznalo to sa 9 godina, što je na kraju potvrđeno tek na drugom ljekarskom pregledu“, pričaju Ljubenovićeva i Aneđelovićeva.
Radilo se o problematičnoj porodici u kojoj je otac živio sa dvijema ćerkama. U takvim porodicima socijalni radnici rade uputnike i on je, zapravo, bio presuđujući, mada su one godinama sumnjale da je mlađa ćerka seksualno zlostavljana, ne znajući tada da je isto preživjela i starija ćerka koja je već bila smještena u hraniteljskoj porodici.
“Radile smo jedan uputnik, a prije uputnika smo bile vrlo sumnjičave. Na osnovu dobijenog odgovora primijetile smo da su naše sumnje opravdane. Zatim smo intenzivnije radile s njima da bi se djevojčica otvorila. Prvi put kada smo s djetetom obavile razgovor, ona je nama priznala. Vodile smo je kod ljekara, ali on nije mogao pouzdano da potvrdi da je došlo do silovanja. Kako smo i dalje sumnjale, nastavile smo da pratimo porodicu”, pričaju.
“Posle dvije godine, a nakon dodatnih usmenih saznanja iz hraniteljske porodice u koju smo već ranije smjestile stariju devojčicu, ponovo smo uradile upitnik, ponovo odvele dijete kod lekara koji je ovoga puta konstatovao silovanje i povređivanje djeteta“, dodaju.
Čak i njihove kolege iz Beograda su na osnovu odgovora iz upitnika bile potpuno sigurne da je riječ o dugogodišnjem seksualnom zlostavljanju.
“Odmah su nam naredili da djevojčicu izmjestimo iz porodice, ali mi smo im javile da smo to već učinile“, naglašavaju Nataša Ljubenović i Marija Anđelić.
LIJEČENJE TRAUMA
Uslijedila je nova bitka – liječenje trauma kod djevojčice. Dvije službenice Centra su pažljivo birale hraniteljsku porodicu, pa je mala postala više nego prijatelj sa hraniteljkom i drugarica sa djecom hranitelja.
“Paralelno smo radile s njom i danas možemo da kažemo da je djevojčica bez trauma, da je sredina prihvatila dijete, da je ona dobar đak i smerna tinejdžerka“, objašnjavaju stručnjakinje Centra za socijalni rad u Medveđi.
Nastavkom rada one su otkrile da je otac, koji je sada izolovan i na liječenju, silovao i stariju ćerku, koja je takođe prevazišla traume.
“Vršnjačko nasilje je naravno pojava protiv koje moramo svi da se borimo, nasilje na internetu, prije svega preko društvenih mreža je vrlo opasno i takođe može da ostavi trajne psihičke posljedice, ali slučaj silovanja djece je zločin nad zločinima. Ukoliko u postupku terapije pogriješite, onda ste dodatno uništili život. E tu je naša uloga presudna. U takvim slučajevima nemate iza sebe roditelje djece. Sami ste sa njima. Mi smo srećne što smo spasile djevojčicu koju je otac silovao godinama”, pričaju sa tugom u glasu dvije stručnjakinje i istovremeno majke.
