Video
Nekoliko mjeseci prije oslobođenja Aušvica u januaru 1945, Jevrejin Marsel Nađari tajno je zapisao sve horore kojima je prisustvovao u tom logoru. Nedavno je prvi put odgonetnut sadržaj njegovih pisama koja su zakopana u dvorištu logora.
Nađari navodi da je hiljade Jevreja ubijano svakog dana, koji su odvođeni u gasne komore, gdje su bili “pakovani poput sardina”, prenosi Independent.
“Mnogo puta sam pomišljao da okončam sve. Ali nijesam mogao da zaboravim na osvetu. Živeo sam za nju. Želio sam da se osvetim za smrt mojih roditelja i moje voljene male sestre Neli“, navodi se u pismu.
Plašeći se za svoj život, Nađari je pismo stavio u termos, koji je zatim ubacio u kožnu torbu i zakopao ga pod zemljom. Kopija loše očuvanog rukopisa restaurirana je tek nedavno, zahvaljujući multispektralnoj analizi, kojom je povraćeno oko 90 odsto teksta.
Na osnovu rukopisa se saznaje da su pronađena dokumenta pisali tada 26-godišnji Nađari i još četvoro logoraša grupe “Zonderkomando”, koja je bila zadužena za prenošenje leševa iz gasnih komora u krematorijume.
Pripadnici grupe imali su zadatak da preminulima vade zube, briju njihove glave i prosipaju njihov pepeo u rijeke.
Nađarijevo pismo pisano je na njegovom maternjem jeziku – grčkom.
“Krematorijum je predstavljao veliku zgradu sa dimnjakom i 15 pećnica, a ispod dvorišta su se nalazila dva ogromna podruma. U jednom od njih logoraši su se svlačili, dok su u drugom odlazili u smrt“, navodi se u tekstu.
“Ulazilo je oko 3.000 logoraša odjednom. Nakon što bi ih zaključali, nacisti bi kroz otvore pustili gas… Ljudi bi se mučili šest do sedam minuta. Pola sata kasnije počeo bi naš posao“, pisao je Nađari.
On dodaje da je kanistere s gasom uvijek su dostavljalo vozilo Crvenog krsta koje su vozila dva SS-ovca.
“Vukli smo tijela nedužnih žena i djece do liftova, koji su ih odvozili do pećnica“, pisao je.
Prošlo je 36 godina prije nego što je jedan student šumarstva pronašao Nađarijeve spise, zakopane 40 centimetara pod zemljom.
Nađari je uvod u svoja pisma pisao na njemačkom, poljskom i francuskom jeziku, moleći osobu koja ih pronađe da odmah odnese dokumenta u grčku ambasadu i preda ih njegovom prijatelju Dimitrosu Stefanidesu.
Otkriveno je da je gospodin Nađari preživeo Aušvic, i 1951. godine se preselio u Njujork, gde se zaposlio kao krojač i dobio dvoje djece.
Umro je 1971, u 54. godini – devet godina prije nego što su pronađeni njegovi memoari.
Preporučeno
Istoričar Pavel Polijan izjavio je za Dojče vele da je na teritoriji Aušvica do sada pronađeno ukupno devet zakopanih dokumenata, koja opisuje kao najznačajnija pisana svjedočanstva o holokaustu.
