Inari je mjesto poznato zbog polarne svijetlosti, temperaturama koje idu do -40 stepeni Celzijusa i polarnog mraka koji traje cijeli decembar i januar.

Kutinjanin Ivan Romić do aprlila 2018. u Inari na sjeveru Finske brinuće se o 150 haskija i svakodnevno ih voditi na izlete saonicama.

“To je svakako jedan od najzahtjevnijih poslova koji postoje, ali definitivno još jedno zanimljivo poglavlje u životu koje moram ispuniti”, kaže ovaj profesionalni rafter i zaljubljenik u avanture, čiji je moto “živjeti i iskusiti što više avantura, bile one pozitivne ili negativne”.

Inari je mjesto poznato zbog polarne svijetlosti, temperaturama koje idu do -40 stepeni Celzijusa i polarnog mraka.

“Imam sedam timova od ukupno 150 haskija. Treniramo ih za trke jer se vlasnik firme takmiči, ali radimo i izlete sa turistima. Trenutno je temperatura na sjeveru Finske -15 stepeni, ali u decembru i januaru spustiće se do -40”, rekao je Romić za portal 24sata.hr.

Bivši višestruki svjetski prvak u kikboksu i prvak države u boksu nakon teške povrede prestao se baviti sportom.

“Dohvatio sam se fakulteta, a kako mi je Transportni fakultet bio poprilično jednostavan, odlučio sam pronaći i posao. I tako je počela trka za novcem i materijalnom srećom. U šest godina promijenio sam desetak firmi i radio svakakve poslove. Sve dok zbog nagomilanog stresa nisam puknuo. Bilo mi je dosta osjećaja da me život žvaće. Htio sam slobodu! Završio sam faks i dao tri otkaza s tri posla koje sam u to vrijeme radio. Nakon što sam se fizički i psihički odmorio od ‘prethodnog života’, krenula je potraga za novim poslom… Ali ovog puta obećao sam sebi da neću raditi posao u kojemu ne uživam”, kaže Ivan.

Postao je vodič u avanturističkom turizmu, a nakon što je obišao Hrvatsku, odlučio je profesionalno se baviti raftingom, i to u Norveškoj, na rijeci Otri.

“To je svakako najveća i najdivljija rijeka koju sam do sada vidio”, kazao je Ivan, koji je nakon završetka sezone otišao u Maleziju.

“Dobio sam posao rafting vodiča u selu u džungli. Rijeka je bila fantastična, ljudi preljubazni, a džungla i priroda nerealna”, dodaje Ivan, koji je nakon toga mjesec dana proveo i na Borneu.

“Obišao sam kajakom nekoliko ogromnih rijeka, a proveo sam i desetak dana s nekoliko plemena duboko u džungli daleko od oka civilizacije”, kaže Ivan, koji je nakon toga odradio još jednu sezonu kao vodič na raftingu u Norveškoj.

U proljeće će na nekoliko mjeseci u Hrvatsku, a sljedeće zime već je dogovorio posao rafting vodiča u Indiji i Nepalu.

“Divlje rijeke i tradicija Indije te impresivne planine Nepala, zvuči kao bajka”, rekao je Ivan.

Aljaške haskije hrani samo jednom i to poslijepodne, brisketima i lososom.

“Ne jedu puno, ali najjača su pasmina haskija i od svih pasa fizički su najsličniji vukovima”, kaže Ivan.