Video
Poslanici vlasti i opozicije u Skupštini Srbije sukobili su se prilikom pokušaja da se održi prvo proljećno zasijedanje. Rad parlamenta prekinut je u trenutku kada je opozicija bacila dimne bombe i aktivirala protivpožarni aparat. Problem je, kažu iz opozicije, što vlast nastavlja sa radom iako, kako tvrde, nema legitimitet. No, iz vlasti tvrde da rade na ispunjenju studentskih i građanskih zahtjeva, te da su potezi opozicije zapravo pokušaji terorizma.
Olenik podsjeća i na incidente u Novom Sadu, kada je privatno obezbjeđenje Srpske napredne stranke (SNS), kako kaže, jurilo po gradu djevojke koje učestvuju u blokadi fakulteta i tukli ih bejzbol palicama, a jednoj su polomili vilicu.
„Još je veći skandal kad je predsjednik Republike izašao i javno na televiziji rekao oni su trebali malo da ih tuku, ali su se zanijeli pa su ih tukli više, čime je direktno priznao da je angažovao ljude, da ih je platio i oni su to uradili. Na taj način predsjednik komunicira sa građanima, sa studentima, sa pobunjenim građanima, i to je način političke komunikacije sa jedne strane, a sa druge strane nijedna institucija, osim ulice, ne radi. Nažalost, potpuno je normalno, i očekivano, da imamo ovakve, ili slične scene i u parlamentu, i na ulici. Nažalost, siguran sam da se neće zaustaviti na ovakvim sukobima u parlamentu, nego da će se to nastaviti i na ulici“, rekao je Olenik.
Smatra da predstavnici vlasti uvijek vole da glume žrtve, pa je tako i danas opozicija optužena da su povrijedili tri poslanice vlasti, iako se na snimku vidi da predmet koji je bačen dolazi iz klupa u kojima sjedi vlast.
„Razgovarao sam sa kolegama i sa osobljem u Skupštini, i svi se slažu da to što se vidi na snimku je istina, da su poslanici SNS-a gađali i pogodili poslanice SNS-a, i da su ih povrijedili. Nažalost, to je ovdje normalizovano, jer trenutno vlast, odnosno predsjednik Republike pokušava sve što može da skrene medijsku pažnju sa protesta da njegovi birači koji su pod jednom lažnom slikom RTS-a, nikad ne saznaju za te proteste i da nikad ne znaju da koliko su ti protesti masovni, i koliko više građani Republike Srbije nemaju povjerenja u predsjednika Republike“, istakao je Olenik.
Prema njegovim riječima, Vučićev arsenal metoda se stanjio, pa mu ostaje gola sila ili da se povuč. Olenk smatra da bi Vučiću povlačenje bilo najpametnije i da bi na taj djelimično sačuvao partijsku strukturu.
Odgovarajući na pitanja kako vidi put studenata, može li se među njima neko iskristalisati kao lider i može li do promjena bez politike, kaže da u političkoj teoriji, ali i praksi čudno zvuči koncept da se bez politike ne može, ali bez lidera može, što pokazuju tromjesečni protesti studenata.
„Studenti u pobuni imaju takozvano fluidno rukovodstvo, ali su oni izgradili mehanizam donošenja odluka, to su plenumi, i kroz komisije, pojedinačne za razne oblasti, su razvili mehanizam sprovođenja tih odluka. Dokle god god studenti u pobuni imaju mehanizam donošenja odluka koje funkcionišu, i dokle god mogu da sprovode te odluke u praksi, a mislim da to rade više nego odlično, nema potrebe za liderima“, kaže Olenik.
U Srbiji bi, dodaje on, bilo jako opasno da postoji lider, jer bi se onda sva sila novca, kapitala, ucjena, prijetnji, medijska stvarnost sručila na njih, i ne postoji čovjek, koliko god bio jak, koji to može da izdrži. Prije ili kasnije bi ti lideri bili stavljeni pod kontrolu, zato je, prema njegovom mišljenju, ovakav način studentske borbe odličan.
„To, naravno, ne znači da u nekom trenutku sa građanskim sektorom, opozicijom, građanima, ne treba da se napravi dogovor, a ne oko lidera, nego oko vrijednosti za koje se zalažemo i mi kao opozicija, građani, ali i studenti. Jer, suštinski, sva četiri studentska zahtjeva mogu da se prevedu na to da u Srbiji počne zakon da važi jednako za sve, i to bi bio tektonski poremećaj za Srbiju, jer mi nikad nismo imali vladavinu prava, i nikad nismo imali takvu situaciju da zakon jednako važi za sve. Ako se dogovorimo da su to vrijednosti koje želimo da budu dominantne u našem društvu, onda možemo da preskočimo liderstvo, ali istovremeno da vodimo i političku borbu, jer svaki protest, svaka blokada je politički metod borbe“, naveo je on.
Predsjednik Srbije sjedi, smatra Olenik, na mnogo stolica istovremeno, i čeka, kako kaže, da vidi šta će se desiti.
Odlazak predsjednika Srbije u Republiku Srpsku, podsjeća Olenik, nakon presude Miloradu Dodiku, je očuvanje , dodaje on, imidža zaštitnika Srba u regionu, i on nije otišao kao podrška Dodiku, nego, kako kaže, zbog sebe.
„Vučić sebe nikad ne prikazuje kao predsjednika svih građana Republike Srbije, on sebe lažno predstavlja kao predsjednika svih Srba, u regionu, cijelom svijetu, što prosto nije tačno, jer predstavnici Srba u Crnoj Gori imaju svoju Vladu i predsjednika Republike Crne Gore, oni imaju Skupštinu, a ne Aleksandra Vučića. Drugo sam ton posjete, kad znamo kakav rječnik koriste i Dodik i Vučić, ta posjeta i te poruke koje su oni poslali, onako diplomatski govoreći je mlaka. Da oni hoće da sačuvaju Republiku Srpsku onda bi Dodik odmah podnio ostavku posle prvostepene presude, a ne bi se ovako kukavičkikrio iza te Republike Srpske“, rekao je Olenik.
Vučićeva je retorika da je Crna Gora uzeta Srbij, objašnjava Olenik, usmjerena je na birače, odnosno,na glasački turizam, kada iz Bosne i Crne Gore, kako kaže, dovlače građane da glasaju u Srbiji.
Preporučeno
„To je još veći problem u Crnoj Gori, po pitanju brojeva, da dolaze iz Srbije i Bosne da glasaju, a Crna Gora ima manje biračko tijelo, pa je veći uticaj tih uvezenih birača. Mislim da je ta poruka za unutrašnju upotrebu u Republici Srbiji, po pitanju uvezenih birača, a istovremeno je poruka da on svoje političke pione u Crnoj Gori i dalje drzi blizu sebe, odnosno da oni, kao na primjer predsjednik Skupštine Crne Gore, i dalje izvršavaju sve njegove naloge“, zaključio je Olenik.
