Iako ga u svojim istupima nijesu pomenuli, Radonjić, koji je prvo bio osuđen na 30 godina zatvora pa oslobođen, sada traži novčanu odštetu zbog povrede časti i ugleda. Da li i kakav ugled ima Radonjić utvrdiće sud, samo je pitanje da li će to uraditi oni koji su ga već oslobodili optužbe za ubistvo Slavka Ćuruvije.

Prepoznavanje

Pravo pitanje je – u čemu se prepoznao Radonjić? Marinika Tepić, narodna poslanica i potpredsjednica Stranke slobode i pravde je 2. februara na Iks mreži napisala:

,,Osvetio se! Nema kazne za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije. Ubijen je u vrijeme Vučića koji mu je prijetio. Počinioci oslobođeni u vrijeme Vučića. Krug se zatvorio.”

Aleksandar Olenik, advokat i član predsjedništva LSV – Vojvođani, na Iks mreži je objavio:

,,Sudija koja je oslobodila ubice Ćuruvije iz BIA je Dušanka Đorđević, žena bivšeg šefa VI uprave DB-a, sada advokata Aleksandra Đorđevića – pratioca Mire Marković. Predsjednik Vijeća Nada Hadži Perić je učestvovala u oslobađanju atentatora na Vuka Draškovića, iste ekipe iz BIA”, piše Olenik.

Fondacija „Slavko Ćuruvija“ je u saopštenju, pored ostalog, navela da zemlja koja ne kažnjava ubice nema budućnosti.

Sakrivanje države

Na pitanje ko zapravo tuži pomenute, Radonjić ili država preko Radonjića, Olenik odgovara da je formalni tužilac bivši šef DB-a Beograd.,,Što je veći pritisak biće veći otpor”, kaže Olenik za Pobjedu i objašnjava da je formalni tužilac bivši šef DB-a za Beograd Milan Radonjić, u čije vrijeme su se desila politička ubistva koja su povezana sa DB-om i državom.

,,Jedan sam od rijetkih, kao i moja politička partija, koji zastupaju stav da se lustracija mora desiti. To znači rasformiranje BIA do posljednje spremačice. Samo kada te dvije stvari uzmemo u obzir može se osnovano sumnjati da je to tužba države protiv mene i ostalih koji su tuženi – a koji ukazuju na vezu kriminala DB-a odnosno službe i političke vlasti u Srbiji sada, a i 90-ih godina. U pitanju su iste stranke i ljudi sa istom politikom, a cilj je da se javno ne govori ono što svi znaju ili naslućuju – to je uticaj službi bezbjednosti, kako god se zvale, na tužioce i pravosuđe. To je jako lako vidjeti: gdje su optuženi bili pripadnici službe to vodi nekoliko sudija, njima volšebno zapadaju ti predmeti i uglavnom su oslobađajuće presude”, kaže Olenik.

On navodi i da je u svojoj objavi na mreži Iks pomenuo samo sudije i da su oni mogli da ga tuže, ali nijesu.

,,Tu je bitna služba i sudija, a oslobođeni nijesu bitni i to daje dodatnu težinu ovakvim tužbama”, zaključuje naš sagovornik.

Nakon tužbe Marinika Tepić se zapitala zašto je tuže Ratko Romić i Milan Radonjić sa svojom advokaticom Zorom Dobričanin kada se za osvetu novinaru Slavku Ćuruviji i nerješavanje njegovog ubistva obraćala Vučiću.

Za Jelenu Ćuruviju, predsjednicu Fondacije „Slavko Ćuruvija“ ova tužba pretvara cijeli proces onih koji su tražili istinu i pravdu u farsu.

,,Zašto? Može im se. Može im se da zahtijevaju kažnjavanje svih nas koji smo tražili istinu i pravdu da nam to više ne padne na pamet…. Istina o ubistvu mog oca je za našu političku stvarnost preteška. Lakše je da se meni zabrani da znam istinu. Da mi se zaprijeti ne bih li je zaboravila, ili barem zaćutala. Od mene se, valjda, očekuje da pustim da mi otac počiva u miru na način koji neće uznemiravati njegove ubice”, rekla je ona.

Podsjetimo, osim Radonjića u prvostepenoj presudi za ubistvo Slavka Ćuruvije osuđeni su i Radomir Marković, nekadašnji šef DB-a, na 30 godina zatvora, Ratko Romić i Miroslav Kurak radnici DB-a, na po 20 godina zatvora. Međutim, Apelacioni sud je ukinuo tu presudu.

Gdje živimo

Postavlja se pitanje u kakvom društvu živimo i ko je okuražio Radonjića i Romića da pokrenu tužbe.

,,Glumac Dragan Bjelogrlić nedavno je rekao da živimo u zvjerinjaku. Mislim da nijesmo daleko od te riječi, odnosno tog stanja”, kaže Olenik i obrazlaže kakvo je to stanje.

,,Sve društvene norme i granice o obavezama i poštvanju drugog poništene su da bi ostali na vlasti oni koji vladaju 12 godina. Oni su poništili svaki društveni dogovor pisani i nepisani, koji su pretočeni u zakone i norme ponašanja”, kaže on.

Olenik smatra da je Radonjića i Romića okuražio neko iz vlasti da pokrenu tužbe, jer su to ljudi navikli da postupaju po naređenju.

,,Neko ih nazove iz aktuelne vlasti i SNS-a, neko ko upravlja službom i kaže: Ovi su se dosta osilili, mislim na opoziciju, sada je vrijeme da im pokažemo da ovdje mi odlučujemo i da im je pametnije da ćute. Nasilje je vrsta pritiska”, navodi Olenik i precizira da mu je jedina zaštita javnost.

Mjera ugleda

Kako će sud izmjeriti ugled i čast nekog čovjeka u društvu koji je radio u DB-u u vremenu kada je ova služba bila umiješana u ubistvo Ivana Stambolića, ubistva na Ibarskoj magistrali, pokušaj ubistva Vuka Draškovića u Budvi….

Olenik objašnjava da sud polazi od uobičajenog ugleda i časti koji ima prosječan građanin, nije politički aktivan i nije javna ličnost. Ali, osnovne linije časti i ugleda padaju ako je neko povezivan sa kriminalnim aktivnostima, ako su njegova djela nanijela štetu zajednici.

,,Da li taj koji tuži uopšte ima čast i ugled koji treba da se zaštiti. Čast i ugled nemaju izvršioci najtežih krivičnih djela, oni koji su nanijeli najviše štete društvu i oni koji su ih zaštitili, organizovali i pomagali. Konkretno što se tiče ovog slučaja – Radonjić je bio šef DB-a Beograda u najgore vrijeme kada je morao da zna što se dešava, jer mu je to bio posao”, navodi Olenik. Kaže da može da razumije zašto su tužili političare.

,,To što su tužili Mariniku i mene mogu da razumijem – mi smo političari, hoće da se o tome priča…, ali tužiti djecu pokojnog Ćuruvije preko Fondacije je novi nivo besprizornosti u Srbiji. Ja tu ne vidim nikakvu čast i ugled – meni je to neshvatljivo i kao advokatu i kao političaru”, zaključuje Olenik.