Džemina Nikolić iz aleksinačkog sela Gornji Ljubeš na svijet je došla 20. januara 1968. godine, a njen otac Žarko proslavio je njeno rođenje kupovinom televizora marke “gemini” (džemini) po kojem je dobila ime.
Oduševljen kupovinom, u to vrijeme ne za svakog dostižnog aparata, te njegovim brendom koji mu se učinio zanimljivim, odlučio je da sjećanje na taj dan sačuva na originalan način. Ćerkici je dao ime Džemina, a zahvaljujući očevom gestu, ova Aleksinčanka je čitavog života doživljavala razne zgode i nezgode.
Prvi put je postala svjesna da joj je ime čudno kada je krenula u školu. Nijedno dijete se nije zvalo ni slično kao ona. Otac joj je bio zanatlija, pa su često mijenjali adresu stanovanja, jedno vrijeme boravili su u Sloveniji, pa je stalno morala da objašnjava zašto se zove baš tako.
– Zbog imena su mislili da sam Romkinja ili muslimanka. Sjećam se da sam u vrijeme kada sam trenirala košarku susrela sa jednom ekipom iz Majdanpeka čiji je član bio i jedan mladić islamske vjeroispovesti. On me je odmah pitao jesam li “njihova”. U prvi mah nisam shvatila zašto me to pita, a ona sam mu kroz smijeh objasnila da se zovem po televizoru – priča Džemina.
Kaže da ocu nije zamjerila zbog imena, ali priznaje da je često željela da se zove drugačije.
– Željela sam da se zovem Ana, ali nisam htjela da mijenjam očevu odluku. Sa suprugom Slavoljubom se družim odmalena. On je znao zašto se zovem tako, ali mi je priznao da su ga njegovi prijatelji ćesto pitali je li se oženio romkinjom. I moja ćerka je uvijek kada je trebalo da se upiše ime roditelja navodila očevo ne želeći da objašnjava zašto joj se majka zove kako se zove – nastavlja Aleksinčanka.
A zbog nesvakidašnjeg imena Džemina je morala da dokazuje ko je i pred državnim organima.
Preporučeno
– I kada ostali nisu, ja sam morala da pokazujem državljanstvo jer su zbog imena sumnjali da nisam Srpkinja – priča ova žena prenosi portal Srbija danas.
Video