Potresna priča bračnog para iz jedne istarske župe okončana je takozvanim crkvenim razvodom braka, koji može biti vrlo komplikovan postupak u kojem razvod na kraju odobrava sam papa.

“Živjeli smo kako dolikuje pravim katolicima. Uzeli smo se iz ljubavi i poštovanja. Nevinost smo čuvali do prve bračne noći. Međutim, umjesto vođenja ljubavi doživjeli smo užas. Ovakav brak nema smisla. Oboje želimo djecu, ali kako kad ga ne možemo konzumirati? Jednostavno, znate, nije ulazilo…”

Postupak razvoda je nedavno pojednostavljen, zahvaljujući inicijativi pape Franje, ali slučaj nesrećnog istarskog para, kojem je dimenzija muškarčevog polnog organa bila nesavladiva prepreka na putu do srećnog zajedničkog života, jedinstven je i u svjetskim razmjerima.

Sveštenik koji je vjenčao ovaj par u jednoj maloj istarskoj župi u rijetkim trenucima svjedoči o ovoj tužnoj i neprijatnoj epizodi mladog para (svakako, ne otkrivajući identitet muškarca), želeći ih tako upozoriti na sve moguće prepreke koje bi se, od prve bračne noći, mogle naći pred njima.

Kad mlade vjernike koji se pripremaju na sakrament vjenčanja želi da poduči bračnim problemima i “valjanim razlozima za odvajanje parova od stola i postelje” pojašnjava da ono što mnogi spominju kao fizičku prednost kod muškarca može biti velika prepreka uspješnog braka. Naravno, riječ je o većem muškom polnom organu zbog kojeg ni istarski par nikako nije uspijevao konzumirati brak.

Par je tako na kraju dobio dopuštenje Svetog Oca za razvod braka. Danas su, kažu poznanici, oboje srećni s novim partnerima “odgovarajućih dimenzija”, u braku, imaju i djecu. Zanimljivo, u istoj maloj župi “crkveni razvod” odobren je još dvijema parovima u posljednjih 15 godina.

Crkva mora najmanje deset godina da krije sve detalje o razvodima brakova pod njenim okriljem. Ali nemogućnost konzumiranja braka svakako jeste problem za koji i Vatikan ima razumijevanja.

Na stranicama Međubiskupskog suda navode “12 kanonskih prepreka božanskog ili crkvenog prava koje čine osobu nesposobnom za valjano sklapanje ženidbe”. Među njima, doduše, nema problema odgovarajućih dimenzija, ali jeste navedena “trajna polna nemoć”.

Postupak tzv. cvrkvenog razvoda je precizno definisan. Prije odlaska na sud i predavanja zahtjeva za “razvod”, parovi moraju proći savjetovanja sa župnikom, potom odlaze u Kancelariju za davanje savjeta pri Međubiskupijskom sudu prvoga stepena u Zagrebu, pa ih šalju u porodična savjetovališta a zatim na kraju razgovaraju sa stručnjacima u kanonskom pravu.

Bez pravnih temelja i dokaza parovi ne mogu ni predati zahtjev za pokretanje parnice.

Ženidba može biti razriješena samo onda kad ženidbeni drugovi nisu “međusobno na ljudski način izvršili bračni čin prikladan za rađanje djece kojim ženidbeni drugovi postaju jedno tijelo”, tumači se u crkvenim dokumentima, prenosi Kurir.