Ova izjava je posthumno objavljena na Anasovom X nalogu, nakon napada na šator za novinare blizu bolnice al-Šifa u gradu Gaza. Ukupno je poginulo sedam ljudi, uključujući Al-Šarifa, dopisnika Al Jazeere Muhameda Kreikehu, i snimatelje Ibrahima Zahera, Muhameda Nufala i Moamena Alivu, prema Al Džaziri.

Napisao: Anas al-Šarif

Ovo je moja oporuka i moja posljednja poruka. Akoove ri ječi stignu do vas, znajte da je Izrael uspio da me ubije i ućutka moj glas.

Prvo, selam alejkum i Allahova milost i blagoslovi. Allah zna da sam dao sve od sebe i svu svoju snagu da budem podrška i glas svom narodu, od kako sam otvorio oči na život u ulicama i sokacima izbjegličkog kampa Džabalija. Nadao sam se da će mi Allah produžiti život da se vratim sa porodicom i voljenima u naš originalni grad okupirani Askalan (al-Medždal). Ali Allahova volja je prva, i Njegova odluka je konačna.

Živio sam kroz bol u svim njegovim detaljima, okusio patnju i gubitke mnogo puta, ali nijednom nisam oklijevao da prenosim istinu takvu kakva jeste, bez izobličavanja ili falsifikata – da Allah svjedoči protiv onih koji su ćutali, onih koji su prihvatili naše ubistvo, koji su nam gušili dah, i čija srca nijesu bila dirnuta razbacanim ostacima naše djece i žena, a ništa nijesu učinili da zaustave pokolj koji naš narod trpi više od godinu i po.

Povjeravam vam Palestinu – dragulj na kruni muslimanskog svijeta, otkucaj srca svakog slobodnog čovjeka na ovom svijetu. Povjeravam vam njen narod, njenu nevinun i nepravdom pogođenu djecu koja nikada nijesu imala vremena da sanjaju ili žive u sigurnosti i miru. Njihova čista tijela su zgazila hiljade tona izraelskih bombi i raketa, rasparana i razbacana po zidovima. Molim vas, nemojte dozvoliti da vas lance ućutkaju, niti granice sputaju. Budite mostovi ka oslobođenju zemlje i njenog naroda, dok sunce dostojanstva i slobode ne zasija nad našom ukradenom domovinom.

Povjeravam vam da se brinete o mojoj porodici. Povjeravam vam svoju voljenu ćerku Šam, svjetlost mojih očiju, koju nijesam imao priliku da gledam kako odrasta kao što sam sanjao. Povjeravam vam svog dragog sina Salah, kojeg sam želio da podržim i prati kroz život dok ne ojača da nosi moj teret i nastavi misiju. Povjeravam vam svoju voljenu majku, čije su blagoslovene molitve dovele do ovoga gdje sam sada, čije su dove bile moja tvrđava i čija je svjetlost vodila moj put. Molim Allaha da joj da snagu i nagradi je u moje ime najboljom nagradom.

Takođe vam povjeravam svog životnog saputnika, voljenu suprugu Um Salah (Bajan), od koje me je rat razdvojio na mnoge duge dane i mjesece. Ipak, ostala je vjerna našoj vezi, čvrsta kao deblo masline koje ne savija – strpljiva, pouzdana u Allaha, i nosila je odgovornost u mom odsustvu svojom snagom i vjerom. Molim vas, budite uz njih, budite im podrška poslije Allaha Svemogućeg.

Ako umrem, umirem čvrsto na svojim principima. Svjedočim pred Allahom da sam zadovoljan Njegovom odlukom, siguran u susret s Njim, i uvjeren da je ono što je kod Allaha bolje i vječno. Allahu, primi me među šehide, oprosti mi prošle i buduće grijehe, i neka moja krv bude svjetlo koje osvjetljava put slobode mom narodu i mojoj porodici. Oprosti mi ako sam zakazao, i moli se za mene s milošću, jer sam držao obećanje i nijesam ga mijenjao niti izdao.

Ne zaboravite Gazu. I nemojte mene zaboraviti u vašim iskrenim molitvama za oprost i prihvatanje.