Video
Sibel Lesperans (39) je uznemirana. Kanađanka koja živi u varošici na jugoistoku Francuske jedna je od desetina ljudi koje su u Francuskoj protestovale ovog aprilskog utorka. Žene i muškarci se bune protiv zakona koji bi u stvari morao da ih zaštiti.
Francuski parlament je 2016. donio zakon prema kojem je zabranjeno kupovanje seksualnih usluga, ali nuđenje tih usluga je ostalo legalno. Zagovornici zakona su ga hvalili kao veliki uspjeh. Osim zaštite seksualnih radnica i radnika, cilj je bio i suzbijanje prostitucije i krijumčarenja ljudi. Kršenje zakona predviđa kaznu do 4.000 eura.
Lesperans i njeni istomišljenici smatraju da je poslije pet godina pozicija seksualnih radnica i radnika oslabljena, a ne ojačana: „Ima mušterija koje kažu da će prihvatiti rizik i otići u ilegalu, ali da mi moramo da poboljšamo ponudu. Ili nas pritiskaju govoreći nam da ionako imamo malo mušterija.“
Kršenje zakona jedva da se kažnjava
Renomirani Institut za političke studije u Parizu je prošle godine konstatovao da se odnos moći između žena u prostituciji i mušterija radikalno promijenio u korist mušterija. Zato su naučnici sa instituta zakonu dali ocjenu „nedovoljan“.
Poslanica Saveza demokrata i nezavisnih (UDI) u Francuskom parlamentu Anik Bijon kaže da je od 2016. izrečeno svega pet hiljada kazni na osnovu zakona: „Veoma mali broj ako se uzme u obzir da se broj žena u prostituciji u zemlji procjenjuje na 40.000.“
Bijon dodaje da bi za uspješnu primjenu zakona bilo potrebno da se uloži dosta novca. „Morali bismo zaposliti mnogo više policajaca i socijalnih radnika, moralo bi se izdvojiti mnogo više novca da bi se žene podržale u obilasku nadležnih institucija, kako bi im se pomoglo da se razvijaju u drugom pravcu.“
Ova poslanica smatra da je najveći problem ipak nedostatak političke volje da se stvari zaista promjene: „Kada bismo u Francuskoj imali istu volju da pomognemo ženama u prostituciji, kakvu imamo u suzbijanju trgovine narkoticima, bez sumnje bismo mnogo dalje odmakli“, dodaje Bijon za DW.
Švedska kao loš uzor
Švedska je poslužila kao uzor Francuskoj, pošto je to bila prva zemlja u Evropi koja je 1999. zabranila kupovinu seksualnih usluga, ali ne i njihovu ponudu. Desetak godina kasnije, 2010. u Švedskoj su učinak zakona ocijenili pozitivno, jer je zvanično ulična prostitucija u zemlji prepolovljena.
Uskoro je uslijedio odgovor na švedsko pretjerano hvalisanje. Seksualne radnice i radnici kažu da su samo svoju djelatnost premjestili sa ulice ili su počeli sa ilegalnom djelatnošću. Švedsko udruženje seksualnih radnica i radnika je dejstvo zakona 2015. ocijenilo kao loše.
Slično razmišlja Džej Levi, naučnik koji na Univerzitetu Kembridž istražuje dejstvo zakona na djelatnost u sektoru „prodaje ljubavi“. On smatra da bi ova skandinavska zemlja trebalo da bude zastrašujući primer za ostale: „U Švedskoj su potpuno promašili cilj da smanje prostituciju u zemlji. Potiskivanjem u ilegalu, postiglo se suprotno od onog što se htjelo postići.“
Tužba za kršenje ljudskih prava
Sibel Lesperans i ostale seksualne radnice i radnici podnijeli su tužbu Evropskom sudu za ljudska prava. Tužba protiv zakona je 2019. na najvišoj sudskoj instanci u Francuskoj odbačena, pa su Lesperans i još 260 žena i muškaraca iz različitih zemalja podneli tužbu u Strazburu.
Lesperans zakon naziva „zločinom protiv seksualnih radnica i radnika“ kojima se, kaže, „nama uskraćuju osnovna ljudska prava“.
Preporučeno
Međunarodna organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesti internešnal smatra da ova tužba ima izgleda na uspjeh. Ova organizacija je još 2016. zauzela stav da nije dovoljno da se povuče sporni zakon već i zakoni koji „dobrovoljnu kupovinu i prodaju seksualnih usluga između odraslih“ tretiraju kao kažnjive.
