Video
U ratnoj Rusiji, moćnici su zbunjeni, oligarsi su nemoćni, a Vladimir Putin nikome ne vjeruje. Ljudi u vrhu ruske ekonomije, birokratije i bezbjednosnog aparata više nisu ono što su bili. Vladimir Putin i njegova invazija na Ukrajinu uklonili su većinu moći koju su nekada imali.
Godinu dana nakon početka rata oni i dalje ostaju uz Putina iz straha da bi njihova budućnost mogla biti još gora, piše Ivan Fomin, saradnik za demokratiju koji je prethodno radio kao vanredni profesor na Višoj ekonomskoj školi u Moskvi, za CEPA, prenosi N1 Zagreb.
Rusija više nema oligarha
Strogo govoreći, Rusija više nema „oligarhe“, a za to se pobrinuo rat. Tajkuni koji danas sarađuju sa Kremljom imaju, u najboljem slučaju, ograničenu mogućnost da utiču na ključne političke odluke. Oni se sve više prikazuju kao taoci Putinove autokratije. Neki pokušavaju da se distanciraju od njega, posebno nakon što je Međunarodni krivični sud (MKS) izdao nalog za hapšenje ruskog lidera. Vrlo malo njih pokazuje otvoreno neslaganje sa njegovim odlukama.
Misteriozne smrti biznismena i zvaničnika državnih korporacija (koje Atlantik ironično naziva „sindrom iznenadne ruske smrti“) takođe obeshrabruju ovaj dio elite da prebjegne. Stoga mnogi oligarsi, čak i oni koji se protive eskalaciji, ne izražavaju antiratne ili antiputinovske stavove. Na isti način se ponašaju i čelnici velikih državnih korporacija kao što su Igor Sečin (Rosnjeft) i Sergej Čemezov (Rostec).
Ruski bankar Oleg Tinkov, koji je kritikovao Putinov rat, bio je primoran da se odrekne svoje imovine u Rusiji. Mihail Fridman je bio oprezniji, ali se ipak zalagao za zaustavljanje krvoprolića u Ukrajini. Uprkos tome, Velika Britanija, zemlja u kojoj živi, uvela mu je sankcije, a Putin mu se, s druge strane, ruga. Stoga nije iznenađujuće da su prebezi na visokom nivou rijetki.
Bivše zvijezde danas na udaru
Ako je rat obespravio ruske oligarhe, očekivalo se da će bezbjednosna elita proći bolje. Ali to se nije desilo. Naime, ruski moćnici su prvi na udaru, nako što „Specijalna vojna operacija“ nije išla po planu.
Čak se i osnivač grupe Vagner i bivša zvijezda u usponu Jevgenij Prigožin našao u teškoj situaciji. Iako ih je bilo 50.000, mnogi njegovi plaćenici su poginuli u ratu, a Putinu su bili posebno važni jer je pokušavao da nadoknadi gubitke profesionalnih vojnih snaga koje je pretrpio u prvim mjesecima invazije.
Uprkos njegovoj važnoj ulozi u ratu, uspon Prigožina ugrožava bezbjednosni establišment u cjelini, pa je sada i on u nemilosti. Više ne smije da regrutuje u zatvorima, a žali se i da mu je onemogućen pristup vladinim agencijama. Prigožin je priznao velike gubitke u osmomjesečnoj bici za Bahmut, a Putin je u međuvremenu imenovao novog generala Valerija Gerasimova za vođu „specijalne operacije”. Prigožin je takođe napao Gerasimova.
Treba pomenuti i rusku službu bezbjednosti FSB, koja je osjetila Putinov gnijev zbog pogrešne procjene da će se vlada ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog brzo srušiti. Rezultat? Šef Pete službe FSB Sergej Beseda je tajno stavljen u kućni pritvor i na kraju prebačen u zatvor.
Odmazda za neuspješne
Takođe postoje izvještaji da je nekoliko generala ili privedeno ili otpušteno u znak odmazde za loš učinak na bojnom polju. Štaviše, zamjenik načelnika Nacionalne garde Rosgvardije Roman Gavrilov bio je primoran da se povuče. Suočen sa elitom koje se plaši i čijim interesa ne vjeruje, Putin se čini da se oslanja na poznate. Jurij Kovalčuk, jedan od Putinovih najbližih prijatelja i „jastreb“ koji je rano i entuzijastično podržavao odluku o invaziji, nastavlja da lijepo profitira od svojih bliskih i dugogodišnjih ličnih veza.
Isto važi i za FSB, Beseda je na kraju pušten iz zatvora i vraćen na funkciju u agenciji. Pored toga, njegov sin Aleksandar Beseda je unaprijeđen na čelo odjeljenja koje nadgleda sve bezbjednosne agencije.
Fomin ističe da je i ovdje vidljiva još jedna Putinova karakteristika – ideološka fluidnost. Dok se tvrdolinijaši zalažu za „staljinistički“ pristup koji uključuje punu mobilizaciju privrede i društva i upotrebu taktičkog nuklearnog oružja, Putin se opredijelio za polovičnu strategiju – djelimičnu mobilizaciju i ograničenu eskalaciju, što tvrdolinijaše čini nesrećnim.
Preporučeno
Više od godinu dana od početka rata, Putin i preostali članovi njegovog bliskog kruga saradnika, odnosno frakcija njegove elite, održavaju neugodan, ali neizbježan suživot. Bivši oligarsi ostaju uz njega jer se plaše šta bi se moglo dogoditi ako odu, a moćnici se bore iz straha šta bi se moglo dogoditi ako izgube. Putin jedva krije svoje razočaranje i jednima i drugima, ali nema drugu elitu na koju bi se mogao osloniti. Ima li utjehe u starim prijateljima, samo on zna, zaključuje Fomin za CEPA.
