Prošle godine u Srbiji je rođeno rekordno malo beba kada se pogleda period od 1900. godine pa do danas, uključujući i Balkanske ratove i Prvi i Drugi svjetski rat. Međutim, kako navodi Gordana Bjelobrk, 1970. godine kada su imali približno isti broj stanovnika, u fertilnom periodu je bilo dva miliona žena, a danas 1,4 miliona.

„Znači, za 600 hiljada nam se smanjila osnova za rađanje. Bilo koje mjere da primjenjujete svakako neće imati isti efekt danas, nego da su te mjere bile tih sedamdesetih ili devedesetih kad smo prvi put zabilježili negativan prirodni priraštaj. Znači, nama su se nagomilale te negativne demografske tendencije, promijenila se starostna struktura stanovništva, i mi više nemamo dovoljan potencijal da tako brzo obnovimo stanovništvo“, ističe ona.

Država izdvaja sve više novca za prvo, drugo, treće i četvrto dijete, a jedan od predloga za povećanje izdvajanja je bio na dnevnom redu Skupštine Srbije prošle nedjelje.

Mjere populacione politike su dobrodošle, smatra Bjelobrkova, ali već generacije žena izlaze iz starosnog kontigenta od 15 do 49 godina, a pristižu brojčano manje generacije i osnova se smanjuje. Da su ranije bile primijenjene sada bi obuhvatile širi spektar.

„Finansijska pomoć porodicama s djecom je uvijek dobrodošla. Primjećujemo da broj trećerođene djece ne pada, njihovo broj se ne smanjuje, što je opet dobar pokazatelj, ali svakako treba dopuniti mjerama usklađivanja rada i roditeljstva“, napominje Gordana Bjelobrk.

Povezani članci

gradovi

U Pljevljima za pola godine preminula 203 stanovnika, nastavljen negativan prirodni priraštaj

drustvo

U 15 opština negativan prirodni priraštaj, u Šavniku jedna svadba

drustvo

Nikad manje rođene djece, priraštaj ipak pozitivan

Potreban je dodatni set mjera koje treba unaprjeđivati i primjenjivati, kako bismo u narednom periodu mogli da očekujemo zaustavljanje negativnih demografskih tendencija i krenemo u pozitivnom smjeru.

Gordana Plemić iz udruženja „Roditelj“ napominje da finansijska pomoć koju država obezbjeđuje je dobrodošla prije svega porodicama koje se odlučuju na treće dijete jer već imaju uslove da imaju više djece.

„Međutim, ona nije posticaj za rađanje. Takva vrsta pomoći prosto ne utiče na mlade porodice da se odluče da dobiju dijete. Ono što mi vidimo kao veliki problem je usklađivanje rada i roditeljstva“, dodaje ona.

Veliki problem predstavlja pitanje da li je žena koja je u reproduktivnom periodu zaposlena, i ako jeste, šta se dešava kada se vrati na posao poslije porodiljskog odsustva.

„Imamo veliki broj prijava porodilja koje nam se javljaju, koje po povratku na posao često dobijaju otkaz ili su premještene na niže radno mjesto što uslovljava i niža novčana primanja sa jednim članom porodice više“, ističe Plemićeva.

U istraživanju koje je sproveo Centar za mame prije nekoliko godina, svaka deseta žena je izjavila da ne želi da rodi drugo dijete zbog uslova i tretmana u porodilištu. Takođe, porodicama je unaprijed potrebna sigurnost da li će dijete moći da upišu u vrtić, kvalitet zdravstvene zaštite, mogućnosti obrazovanja kako bi mogli da se ostvare kao roditelji.

Ima li izlaza iz začaranog kruga

Gordana Plemić smatra da izlaza ima, ali da kada se priča o podsticajima fokus ne bi trebalo da bude samo na finansijskoj pomoći, već na širem spektru mjera.

Sa stanovišta statistike, jedna od mjera koja bi mogla da preokrene matematiku u korist više rođenih beba bi bila imigraciona politika, navodi Gordana Bjelobrk. Djelimično se posljednjih godina to i dešava jer je u Srbiju došla mlada populacija Rusa.

Isto tako, napominje Bjelobrk, visokorazivjene zemlje generalno imaju problem sa natalitetom.

„Čak i Njemačka koja ima stopu fetriliteta 1,56, koja ima jako veliku imigraciju i privlači stanovništvo i rješava ekonomske i demografske probleme, ne može da riješi ovaj problem.“

Malta, na primjer, ima stopu ukupnog fertiliteta 1; Italija 1,24, Španija 1,16, a u pitanju su visoko razvijene zemlje i nisu uspjele da riješe ovaj problem. Ali stopa fertiliteta je ipak rasla u posljednjih 10 godina. Prije jedne decinije je bila samo 1,41, a onda je rasla i stigla do 1,63 prije dvije godine, a to se nije odrazilo na prirodni priraštaj.

Međutim, kako objašnjava Gordana Bjelobrk, stopa fertiliteta je porasla 2022. godine, poslije rezultata popisa stanovništva, kada je broj stanovnika smanjen, a stopa se računa u odnosu na broj žena u fertilnom periodu.

„Popis djelimično može da obuhvati komponentu emigracije, što je i obuhvatio, i u tom trenutku je smanjen kontingent žena u odnosu na prethodnu godinu za 70.000. Inače, godišnje se smanjuje za 16.000 do17.000“, objašnjava ona.

Zato bi pored mjera podrške bilo potrebno da ne pada broj stanovnika, a da broj živorođenih ostane na nivou od 41-42.000. Region južne i istočne Srbije već godinama gubi stanovništvo i tu je najstarija populacija i najmanji potencijal za rađanje, napominje Bjelobrkova.

Beograd se izdvaja kao region koji privlači mlađe stanovništvo (između 33-35 godina) koje preseljavanjem u veće gradske centre traže bolji životni standard. Tako da se u gradskim centrima osjećaju rezultati podrške porodicama, što pokazuje i podatak da broj treće djece raste.

Kakva demografska slika očekuje Srbiju za 20-30 godina?

„Pa biće nas manje, najmanje jedan milion 2050. godine ako idemo ovom dinamikom, odnosno ovim trenutnim brojem rođenih i umrlih. Teško je raditi projekcije na duži vremenski period zbog dejstva neregularnih faktora, poput pandemije koronavirusa koju niko nije mogao da predvidi“, kaže Gordana Bjelobrk iz Republičkog zavoda za statistiku.