Video
Brojke kao i ukupna situacija se mijenjaju iz sata u sat, a ono sto, sada najviše brine jeste da crni rekord, po broju bolesnih i umrlih raste, treći put u tri dana.
Gradonačelnik Bergama, grada u dijelu Italije koji je najviše pogođen krizom, Đorđo Gori izjavio “da ljudi umiru po kućama, kao muve” i zatražio dalje pooštravanje mjera zabrane i totalnu blokadu.
U Milanu i na jugu Italije raspoređena je i vojska koja pomađe policiji i kontroliše da se donesene mjere poštuju i održavaju, ali oko 43 odsto stanovnika Lombardije i dalje svaki dan izlazi iz svojih kuća i ide na posao. Brojne fabrike i dalje rade.
Predsjednik udruženja industrijalaca Lombardije Đuzepe Pasini izjavio je da je u “idustrijskom srcu Italije” do sada zatvoreno 200 fabrika, a da se predviđa zatvaranje i drugih naredne sedmice.
To je teška odluka jer oko 60 odsto industrijske proizvodnje iz ovoga dijela Italije se izvozi, a zatvarnjem fabrika jasno je da će se izgubiti mnoga tržišta, a to perspektivu oporavka nakon završetka epidemije koronavirusa čini jos više neizvjesnom.
Vlada je sinoć pooštrila postojeće mjere i donijela neke nove – prestanak svih aktivnosti na otvorenom, zatvaranje svih službi koje nisu neophodne, a za nepoštovanje predviđene su visoke kazne. Kola civilne zaštite kruže gradovima i putem megafona upozoravaju stanovništvo da moraju ostati u kućama.
Ali predsjednici najteđe pogođenih italijanskih pokrajina tvrde da to nije dovoljno i mnogi se, odučuju da na još oštrije zabrane i ograničenja.
U ovome trenutku u najugroženijim područjima nedostaje 300 ljekara. Civilna zaštita putem megafona poziva ljekare koji mogu pomoći bolnicama koje su u najugroženijim djelovima Italije.
Pored ljekara i drugog medicinskog osoblja nedostaju i zaposleni u drugim službama, prodavaci u samoposlugama, oni koji se brinu o gradskoj čistoći… Razbolijevaju se i umiru i ljekari i sveštenici koji su bili uz umiruće.
To je sada zabranjeno, a oni koji umiru u bolnicama umiru sami, nema oproštaja od porodice i dragih, a kovčezi se zatvaraju na licu mjesta da bi se onemogućilo širenje virusa. Nedostaju i radnici pogrebnih preduzeća, i oni su, kao i ostali građani, žrtve epidemije.
Italijanskim ljekarima i bolnicama došla su u pomoć dva tima kineskih ljekara i drugog medicisnkog osoblja, a sa sobom su donijeli i tone neopohodnog i deficitartnog medicinskog materijala.
Potpredsjednik kineskog Crvenog krsta održao je konferenciju za medije, pohvalio je rad italijanskih ljekara, tvrdi da rade isto ono što su primenili ljekari u Kini i naglasio da se ne radi o kineskom modelu već o međunarodnim mjerama i standardima koji se primjenjuju u ovakvim situacijama.
Naglasio je da je veoma važno rano otkrivanje i hospitalizacija zaraženih.
Iz Kube je takođe stigao tim medicinskih stručnjaka koji su se pridružili kolegama u najugroženijim djelovima Italije.
Zanimljvo, kada je epidemija tek počela u raznim djelovima Italije zabilježeni su verbalni, pa čak i fizički napadi na Kineze (u Veneciji je napadnuta kineska muzičarka koja radi i čuvenom teatru “La Fenice”). Ljudi su u Kinezima koji su bili ovde kao tursti ili žive i rade u Italiji, vidjeli krivce za epidemiju.
Sada se situacija promijenila, u mnogim gradovima udruženja kineskih zajednica dijele besplatno stanovništvu medicinske maske. U Trstu su maske ostavili u poštanskim sandučicima.
Ono sto vlada ne može ili ne stiže da uradi da se zahvali ili na neki način oduži kineskim u kubanskim stručnjacima koji su pritekli u pomoć u ovim dramatičnim danima, čini to običan svijet preko društvenih mreža: usijane su od poruka zahvalnosti i solidarnosti, u ovom trenutku i prema iranskom narodu.
Ovo je vanredna situacija ne samo za Italiju već i cijeli svijet, ma koliko se spremali za vanredne situacije nikada sve nije dovoljno spremno i sada dnevno uče političari, vlade ali i obični građani.
Prvih dana mjera zabrane kretanja odnosila se na sve, pa su policija i karabinjeri izdavali kazne (od nekoliko stotina eura) beskućnicima, migrantima koji preko balkanske rute beže od jedne kuge (rata i siromaštva) a završavaju u ćorsokaku gdje ih je dočekala druga nevolja.
Reagovali su volonteri i razna udruženja koja pomažu ovim ljudima i koji su sada prema riječima predsjednice udruženja nevladinih organizacija Lombardije, Rošele Mičio, dvostruko pogođeni: epidemijom i nebrigom”.
Greška se uvidjela pa su volonteri koji hrabro napuštaju zaštitu u vlastitim domovima dobili odobrenja da mogu izaći i pomoći onima koji su na ulici i bespomoćni.
U Trstu, po gradu, koji je prazan, gdje je sve zatvoreno, bauljaju ljudi “iz regiona”.
Oni su ovdje negdje radili na crno, na određeno, bez papira, ostali su bez posla, najčešće ne znaju jezik, a sve je zatvoreno i ne znaju kome da se obrate niti gdje da zatraže pomoć.
Preporučeno
Na željezničkoj stanici volonteri im pružaju osnovnu pomoć.
