Video
Nevjerovatna slučajnost koja pogađa snabdijevanje Evrope energentima odigrala se početkom sedmice. U ponedeljak (4. jul) je kazahstanski predsjednik Kasim-Jomart Tokajev telefonirao sa predsjednikom Evropskog saveta Šarlom Mišelom i rekao da je Kazahstan spreman da podrži EU u trenutnoj krizi sa energentima.
U utorak (5. jul) je Okružni sud u ruskom lučkom gradu Novorosijsku naložio da se na trideset dana zaustavi rad naftnog terminala kojim najveći dio kazahstanske nafte ide ka Evropi. I to jer su ruski regulatori tobože utvrdili da ne postoji valjan plan za sprečavanje ekoloških hazarda.
U četvrtak (7. jul) je kazahstanski predsjednik Tokajev demonstrativno naložio da se potraže alternativni putevi ka Evropi.
Treća blokada u par mjeseci
Odluka ruskog suda bila je poruka Tokajevu, kaže politikološkinja Lejla Alijeva sa Univerziteta Oksford.
„To je bila reakcija na sve jače nastojanje Kazahstana da vodi politiku nezavisnu od Moskve“, navodi ona za DW.
Mnogi u Kazahstanu, bivšoj sovjetskoj republici, strahuju od „ukrajinskog scenarija“ u njihovoj zemlji. Na nedavnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu mnoge posmatrače zatekle su jasne izjave predsjednika Tokajeva koji je rekao da njegova zemlja neće priznati samoproglašene republike u Donbasu, te da će poštovati zapadne sankcije.
Ruska blokada kazahstanske nafte već je treća od početka agresije na Ukrajinu. U martu su navodno zbog oluje oštećena dva od tri postrojenja kojima se nafta upumpava u tankere, koji potom odu Crnim morem. Tada je njemački ekonomski list Handelsblat primijetio da za dvadeset prethodnih godina, koliko radi naftovod, nevrijeme nikad nije izazvalo slične teškoće.
Sredinom juna je pak počela navodno rutinska pretraga voda oko luke – za morskim minama iz Drugog svjetskog rata. Trebalo je da traje deset dana, ali je produžena na dvadeset.
„Mislim da Kremlj igra na kartu da će Kazahstan ući u pregovore i načiniti ustupke“, kaže Alijeva. „Ali ishod takvog pritiska je obično suprotan. Zemlje intenzivnije počnu da tragaju za alternativnim izvorima, savezima i tržištima.“
Dug put preko Azerbejdžana
Doduše, brzih alternativa nema. Zato je u telefonskom razgovoru Tokajev pozvao Mišela da se EU uključi u izgradnju „alternativnih prekokaspijskih koridora“. Tu se misli na naftovod duž Kaspijskog mora, do Azerbejdžana. Ondje počinje naftovod koji vodi preko Bakua i Tbilisija do turske sredozemne luke Džejhan.
Njemačka već dvije decenije kupuje kazahstansku naftu, i to sve više. Prošle godine je tako Kazahstan postao treći najveći isporučilac, posle Rusije i SAD. Uloga ove azijske zemlje mogla bi da postane još značajnija kada krajem godine stupi na snagu embargo EU na rusku naftu.
Što se tiče cijele EU, Kazahstan je prije početka pandemije sa udjelom od 7,65 odsto isporučene nafte bio u pet najvažnijih dobavljača EU, ispred SAD i Saudijske Arabije.
Preporučeno
Mihael Krutičin, ruski stručnjak za energetiku, kaže za DW da blokada kazahstanske nafte neće izazvati veće havarije u EU. „To bi moglo da pogorša snabdijevanje rafinerija u EU, ali teško mi je da procijenim u kojoj mjeri. Naposletku, na svjetskom tržištu trenutno ne manjka nafte.“
