Video
Rekao je u subotu da sporazum neće prekršiti sporazume o sprečavanju širenja nuklearnog oružja.
U nastavku su detalji o nuklearnom arsenalu Rusije, koliko je velik i ko njime upravlja.
Nuklearna supersila
Rusija, koja je naslijedila nuklearno oružje Sovjetskog Saveza, ima najveću zalihu nuklearnih bojevih glava na svijetu.
Putin kontroliše oko 5.977 takvih bojevih glava prema podacima iz 2022. godine, u poređenju s 5.428 koje kontrolira predsjednik SAD-a Džozef Bajden, prema Federaciji američkih naučnika.
Procjenjuje se da je 1.500 tih bojevih glava umirovljeno (ali vjerovatno i dalje netaknuto), 2.889 su u rezervi, a 1.588 su raspoređene kao strateške bojeve glave.
Bilten atomskih naučnika navodi da je 812 raspoređeno na kopnenim balističkim raketama, 576 na podmorničkim balističkim raketama i oko 200 u bazama teških bombardera.
SAD ima 1.644 raspoređene strateške nuklearne bojeve glave.
Kina ima ukupno 350 bojevih glava, Francuska 290, a Velika Britanija 225, prema Federaciji američkih naučnika.
Ovi brojevi znače da bi i Moskva i Vašington mogli uništiti svijet više puta.
Tokom Hladnog rata, arsenal Sovjetskog Saveza dosegao je vrhunac od oko 40.000 nuklearnih bojevih glava, dok je vrhunac SAD-a bio oko 30.000 nuklearnih bojevih glava.
Ključ, međutim, leži u načinu isporuke oružja – raketama, podmornicama i bombarderima koji nose bojeve glave.
Rusija ima oko 400 nuklearnih interkontinentalnih balističkih raketa, za koje Bilten atomskih naučnika procjenjuje da mogu nositi do 1.185 bojevih glava.
Rusija upravlja sa 10 nuklearnih podmornica s nuklearnim naoružanjem, koje bi mogle nositi maksimalno 800 bojevih glava. Ima i 60 do 70 nuklearnih bombardera.
Noviji nuklearni projektili
SAD je u svom Pregledu nuklearne doktrine za 2022. godinu rekao da Rusija i Kina proširuju i modernizuju svoje nuklearne snage, a da će Vašington slijediti pristup temeljen na kontroli naoružanja kako bi spriječio skupa takmičenja u naoružanju.
Putin je rekao da ima informacije da SAD razvija nove vrste nuklearnog oružja.
Prema Savezu za kontrolu naoružanja, od raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, samo je nekoliko zemalja testiralo nuklearno oružje: SAD posljednji put 1992. godine, Kina i Francuska 1996. godine, Indija i Pakistan 1998. godine, a Sjeverna Koreja posljednji put 2017. godine.
Sovjetski Savez je posljednji put testirao 1990. godine.
Ko u Rusiji može narediti lansiranje?
Prema nuklearnoj doktrini Rusije, ruski predsjednik je krajnji donosilac odluka kada je u pitanju upotreba ruskog nuklearnog oružja, kako strateškog, tako i ne-strateškog.
Takozvana nuklearna aktovka ili “Cheget” (nazvana po planini Cheget u Kavkaskim planinama) je uvijek uz predsjednika.
Smatra se da Ruski ministar odbrane, trenutno Sergej Šojgu, i načelnik Glavnog štaba, sada Valerij Gerasimov, takođe imaju takve aktovke.
U osnovi, aktovka je komunikacijski alat koji povezuje predsjednika s njegovim najvišim vojnim zvaničnicima i odatle s raketnim snagama putem visoko tajne elektroničke mreže komande i kontrole poznate kao “Kazbek”. Kazbek podržava još jedan sistem poznat kao “Kavkaz”.
Snimak prikazan na ruskom televizijskom kanalu Zvezda 2019. godine pokazao je ono za što se tvrdilo da je jedna od aktovki s gomilom dugmića.
U odjeljku nazvanom “komanda”, postoje dva dugmeta: bijelo dugme “lansiranje” i crveno dugme “otkazivanje”. Aktovka se aktivira specijalnom karticom.
Ako Rusija smatra da se suočava sa strateškim nuklearnim napadom, predsjednik bi, putem aktovke, poslao direktan nalog za lansiranje generalnom štabu i jedinicama rezervne komande koje drže nuklearne kodove.
Takvi nalozi se brzo prenose, različitim komunikacijskim sistemima, jedinicama strateških raketnih snaga, koje bi potom lansirale prema ciljevima.
Preporučeno
Ako bi se potvrdio nuklearni napad, Putin bi mogao aktivirati takozvani sistem “Mrtva ruka” ili “Perimetar” kao krajnju mjeru. U osnovi, računari bi odlučili sudnji dan. Kontrolna raketa bi naredila nuklearne udare iz cijelog ruskog arsenala.
