Oko 20 komada tog oružja nalazi se u Njemačkoj, to su bombe koje bi mogle da bacaju lovci poput “Eurofajtera”. Njihova razorna moć je ogromna, a nedavno su modernizovane.

Sjedinjene Američke Države “drže svoju nuklearnu ruku zaštitnički” nad evropskim saveznicima. Međutim, imajući u vidu sve veće sumnje u pouzdanost predsjednika SAD Donalda Trampa prema NATO, u Evropi raste zabrinutost da bi Vašington mogao da oklijeva u vanrednoj situaciji — ili čak da se povuče, piše Euronews.

“Nikada nije bilo, niti može biti sigurno da će SAD zaista upotrijebiti nuklearno oružje. To nije garancija. Ali važno je da neprijatelj to ne može da isključi”, rekao je za Euronews politikolog i stručnjak za bezbjednost Karl-Hajnc Kamp.

Kamp je nekoliko godina bio predsjednik Savezne akademije za bezbjednosnu politiku, savjetovao je NATO, a sada je saradnik Njemačkog savjeta za spoljne odnose (DGAP).

Nuklearno oružje za Evropu

Prema navodima nekoliko američkih medija, Sjedinjene Države su tokom leta dopremile novo nuklearno oružje u Evropu. Na to ukazuju tragovi letova i nabavka specijalnih lovaca F-35.

Ovi lovci mogu da prenose “taktičko nuklearno oružje” — na primjer, nuklearne bombe ograničene razorne moći koje se mogu koristiti protiv vojnih ciljeva. Zvanična potvrda američkih vlasti za sada nije stigla.

Njemačka je takođe naručila borbene avione F-35. Prvi primjerci trebalo bi da budu isporučeni 2026. godine.

Američko nuklearno oružje se skladišti širom Evrope još od Hladnog rata. Tačan broj ostaje tajna. Njihova svrha je prije svega simbolična — da odvrati potencijalne napadače, poput Rusije.

Od završetka Drugog svjetskog rata, nuklearno odvraćanje nikada nije imalo toliku političku važnost kao danas. Od početka svoje opsežne agresije na Ukrajinu, ruski predsjednik Vladimir Putin više puta je prijetio upotrebom nuklearnog oružja.

“Ruske oružane snage bile su u veoma lošem stanju. Putin je o tome razmišljao jer se osjećao pritjeranim uza zid”, analizira Kamp.

“Ko prvi puca, drugi umire”

Putin redovno prikazuje svoj arsenal oružja, uključujući i RS-24 “Jars”. Ova interkontinentalna raketa ima domet do 11.000 kilometara i može da nosi nuklearne bojeve glave.

Prema procjenama, Rusija posjeduje oko 5.500 nuklearnih bojevih glava. Kremlj ih koristi i u političke svrhe, kao sredstvo odvraćanja Zapada od direktnog miješanja u rat u Ukrajini.

Međutim, Kamp sumnja da bi Putin zaista izdao naređenje za upotrebu nuklearnog oružja.

“Ko prvi puca, drugi umire. To nije poželjno stanje stvari”, kaže.

Procjene u Njemačkoj ukazuju da se oko 20 nuklearnih hidrogenskih bombi tipa B61-12 nalazi u vojnoj bazi Bihel u pokrajini Rajna-Palatinat.

Nedavno su modernizovane i spremne su za upotrebu u svakom trenutku.

I može ih biti više: na različitim lokacijama u Njemačkoj postoji veliki broj takozvanih “trezora” — skladišnih sistema za nuklearne bombe. SAD bi mogle da stacioniraju novo oružje u Njemačkoj ili da u bilo kom trenutku povuku postojeće.

Američko nuklearno oružje na njemačkom tlu kritikuju različite inicijative, poput njemačkog ogranka anti-nuklearne alijanse ICAN, koje pozivaju na njegovo povlačenje.

U Evropi se američko nuklearno oružje takođe čuva u Belgiji, Holandiji, Italiji, Turskoj, a posljednje vrijeme i u Velikoj Britaniji. Procjene kažu da ih ukupno ima oko 100.

Moglo bi se zamisliti i da budu premještene u baltičke države, blizu granice sa Rusijom, objašnjava Kamp. NATO bi takođe mogao poslati jasan signal Rusiji iz Poljske ili Rumunije.

Vlastito nuklearno oružje “nije naučna fantastika”

Teoretski, Njemačka bi mogla da proizvede sopstveno nuklearno oružje. To “nije naučna fantastika”, kaže Kamp. Sve tehnološki razvijene zemlje su u stanju da to učine. Međutim, politički bi takav korak bio “katastrofa” za Njemačku, prije svega zbog njene istorijske odgovornosti.
Dva međunarodna ugovora zabranjuju Njemačkoj da posjeduje sopstveno nuklearno oružje. Prvi je “Ugovor Dva plus Četiri” iz 1990. godine, zaključen nakon ponovnog ujedinjenja između Njemačke i zemalja pobjednica u Drugom svjetskom ratu.

Drugi je Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (NPT), koji je Savezna Republika Nemačka potpisala 1969. godine. Teoretski, Njemačka bi mogla da se povuče iz oba ugovora.

U teoriji je to moguće, ali u praksi je politički i društveno gotovo nezamislivo.

Njemačka i druge članice NATO nijesu potpisale još jedan ugovor Ugovor o zabrani nuklearnog oružja Ujedinjenih nacija, koji je na snazi od januara 2021. godine. Nuklearne sile takođe nijesu željele da ga potpišu. Cilj tog ugovora je svijet bez nuklearnog oružja.

Među stanovništvom gotovo da ne postoji podrška za razvoj sopstvenog nuklearnog oružja; oko trećine Njemaca je za to.

I u svakom slučaju, to ne bi bilo ni potrebno. Čak i bez Sjedinjenih Država, Njemačka ostaje zaštićena unutar NATO zahvaljujući nuklearnom arsenalu Francuske i Velike Britanije.