Samit NATO-a u Hagu završio je velikom pobjedom Donalda Trampa – Alijansa je, uz negodovanje pojedinih država poput Španije, Belgije i Slovačke, prihvatila njegovu zamisao o izdvajanju 5% bruto domaćeg proizvoda za odbranu. Cilj mora biti dostignut do 2035.

Obveza povećanja odbrambenih izdataka tokom narednih 10 godina uključuje najmanje 3,5% BDP-a svake države članice za osnovne odbrambene izdatke do 2035, plus do 1,5% za široko definirani niz ulaganja labavo povezanih sa bezbjednosnom infrastrukturom. To se odnosi na troškove poput modernizacije infrastrukture, uključujući puteve, mostove, luke, aerodrome itd kako bi mogle primiti sva vojna vozila, plovila i letilice, na kibernetičku i energetsku bezbjednost itd.

Ali sada tek počinje druga utakmica – na što će konkretno taj novac biti potrošen, odnosno, od koga će članice kupovati oružje i vojnu opremu. Američki predsjednik je na konferenciji za medije kazao da se nada da će saveznice kupovati oružje i vojnu opremu proizvedene u SAD „jer je američko oružje najbolje“. S druge strane brojni Evropljani ukazuju da je ono što im je potrebno moguće jeftinije kupiti na trećim stranama.

Kraj američkog finansijskog kišobrana

Brojni učesnici samita odluku o većem izdvajanju za odbranu nazivaju „istorijskom“. Istorijski je to što će početi nešto ravnomjernija preraspodjela troškova zajedničke odbrane.

SAD i dalje izdvajaju najviše. Amerika za odbranu godišnje izdvoji 967,71 milijardu dolara. Tačno je da taj novac ne odlazi sav u NATO, ali je isto tako tačno i da sve , a sve ostale države 506,72 milijarde.

Dostizanje cilja od 5% biće teško pojedinim državama.

Ministri odbrane država članica NATO-a saglasili su se još 2006. da izdvajanje za odbranu bude 2% BDP-a. Međutim, malo ih je to odmah i učinilo. Tek nakon ruske aneksije Krima 2014, države članice NATO-a su se na samitu u Velsu 2014. saglasile da potrošnja za odbranu ne može biti manja od 2%. Do ruske invazije na Ukrajinu 2022. go je išlo traljavo. Tek tada sve više članica podiže izdvajanja. Međutim, ni danas nijesu sve zemlje dostigle ni 2% izdvajanja. Trenutno su taj cilj ispunile 23 od 32 članice.

Najdalje su stigle i najlakše su se za dodatna izdvajanja odlučile zemlje u neposrednoj blizini Rusije. S druge strane neke zemlje, posebno one dalje na zapadu Evrope, poput Španije, čak i na ovom samitu negodovale su zbog plana o izdvajanju 5% BDP-a. Ministar ekonomije Karlos Kuerpo je kazao da Španija ulaže „ogromne napore“ i da postigne izdvajanje od 2%, i da je politika povećanja pogrešna. Brojni izvještači sa Samita su primjetili da na zajedničkoj fotografiji španski premijer Pedro Sančez stoji gotovo izdvojen, kao da je sam na kraju reda.

On je kasnije ipak potpisao odluku o 5%-nom izdvajanju i kazao da je realno da njegova zemlja ispuni obavezu. Negodovale su i Belgija i Slovačka, ali su navele da će poštovati odluku.

Odakle će uzeti novac

Države članice NATO-a same će odlučvaiti gdje će pronaći dodatni novac za odbranu. Ni jedna država nije do sada izašla s bilo kakvim informacijama o tome.

One članice NATO-a koje su istovremeno i članice EU moraće da usaglašavaju politiku. Evropska unija dopušta državama članicama da u naredne četiri godine bez ikakvih disciplinskih mjera povećavaju odbrambenu potrošnju za 1,5 posto BDP-a godišnje. Iskljuučena je za ovu oblast klauzula sankcionisanja ako deficit pređe 3% BDP-a.

Većina evropskih članica budžete zaokružuje na nivou kalendarske godine pa će na jesen biti interesantno posmatrati gdje će za potrebnim novcem koja zemlja posegnuti. Za sada izgleda da će najviše štete pretrpjeti socijalni programi – oblast u kojoj su u Evropi izdvajanja daleko veća nego u SAD.

Odlazak Amerikanaca iz Evrope ad-acta

Još jednu priču je ovaj samit stavio ad-acta – navodno moguće povlačenje američkih trupa iz Evrope. Donald Tramp je ranije prijetio i takvom mogućnošču, ali je svakome ko išta zna o tome bilo i tada jasno da je riječ samo o tvrđenju pazara za pregovore. U tom smislu se tema može ponoviti, ali je teško da bi mogla biti realizovana.

SAD su do prije tri godine imale u Evropi raspoređeno oko 80.000 vojnika – 40.000 u Njemačkoj, po 15:000 u Poljskoj i Italiji i 10.000 u UK. Daleko manji broj raspoređen je u još nekim državama. Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022, broj je povećan prvenstveno raspoređivanjem u države susjede Rusije, Bjelorusije i Ukrajine. Nema pouzdanih informacija o tom povećanju.

Eventualno povlačenje američkih trupa iz Evrope otvaraju nekoliko pitanja: Prvo vrijeme pripreme preseljenja.đ

„Kad bi se to događalo sistemski, trebalo bi mnogo mjeseci, vjerojatno barem godinu dana“, rekao je za Euronews Mark Kensijan, penzionisani pukovnik i viši savjetnik u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS) u Vašingtonu.

„Sva oprema, svaki tenk, mora se pripremiti i poslati. Zatim treba poslati porodice vojnika i na kraju same pripadnike vojske“, dodao je. „Sveukupno, četvrt miliona ljudi moglo bi biti pogođeno, možda i više.“

Najveći problem bio bi kuda bi mogli otići. „Trenutne baze u SAD mogle bi primiti 5.000 ljudi, možda 10.000“, rekao je Kensijan. „Ali za ostatak? Izgradnja novih objekata trajala bi godinama.“

Prema Ianu Leseru, višem političkom analitičaru u German Marshall Fundu, transatlantskom think tanku, više je nego upitno hoće li Tramp donijeti odluku od takve strateške i političke važnosti čiji bi se učinci gotovo sigurno vidjeli tek nakon njegovog predsjedničkog mandata.

„Već smo vidjeli Trampov pokušaj povlačenja znatnih snaga iz Evrope tokom njegovog prvog mandata, što je naišlo samo na znatan otpor bezbjednosne zajednice u SAD i predsjednik Džo Bajden ga je na kraju odložio“, rekao je Leser za Euronews.

Devet autora analize Međunarodnog instituta za strateške studije na temu cijene američke odbrane Evrope, procjenjuje da bi zamjena američkog doprinosa NATO-u evropskim sredstvima iznosila otprilike 870 milijardi eura.

Nije jasno što bi trošak povlačenja američkih trupa značio za američke poreske obveznike. Ni jedan od stručnjaka citiranih u ovom članku nije bio spreman dati konkretnu brojku.