Video
Još od početka 2016. godine, kada je kineski predsjednik Si Đinping posjetio Iran, te izdavanja zajedničke izjave nakon potpisivanja sveobuhvatnog strateškog partnerstva između dvije zemlje, nastavljaju kružiti vijesti i glasine o detaljima ovog partnerstva, dok su dvije strane dorađivale njegove detalje.
Pored informacija koje su otkrili zapadni mediji, navodeći da su to detalji sporazuma o strateškom partnerstvu između Pekinga i Teherana, prema kojima će Kina uložiti 400 milijardi dolara u razvoj naftne, plinske i transportne infrastrukture u Iranu, nastavljeno je objavljivanje procurjelih informacija u medijima, koje zvanične vlasti dvije zemlje nisu potvrdile.
Iako je iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Džavad Zarif, tokom sjednice parlamenta u Teheranu, priznao da razgovaraju o 25-godišnjem strateškom sporazumu s Kinom, Peking o tome nije objavio nikakve detalje.
Portparol kineskog Ministarstva vanjskih poslova je na konferenciji za novinare u Pekingu potvrdio samo ono što su javile iranske vlasti, bez iznošenja dodatnih detalja.
Partnerstvo na obostranu korist
Odredbe sporazuma o saradnji u oblasti energije odnose se na to da Kina u prvih pet godina 25-godišnjeg sporazuma uloži 280 milijardi dolara u projekte u oblasti nafte, plina i petrohemije, pored ulaganja u infrastrukturu.
Iran će zauzvrat davati prioritet kineskim kompanijama prilikom dodjela ugovora za naftne, plinske i petrohemijske projekte koje budu nudile iranske energetske kompanije te popuste na kupovinu ovih proizvoda.
Hasan al-Momani, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Jordanu, smatra da će potpisivanje strateškog sporazuma između dvije zemlje poboljšati odnose dviju strana i pogurati ih naprijed prema dubljoj saradnji u različitim oblastima u cilju uzajamnog nadopunjavanja.
Momani za Al Džaziru pojašnjava da bi Iran mogao biti glavni izvor za zadovoljavanje energetskih potreba Kine, dok je Iranu potrebna kineska tehnologija za razvoj energetskog, naftnog i infrastrukturnog sektora.
Budući da Kina ima kapital za to, možda će pružiti, do neke mjere, alternativu Iranu za bilo koje druge izvore, posebno zapadne.
Takođe je istaknuo da će Kina učvrstiti svoju prisutnost i pojačati svoj utjecaj na Bliskom Istoku, jer se Kina uvijek kretala sa polazišta svoje direktne geografske pozicije prema jugoistočnoj Aziji i Dalekom istoku.
Savez protiv zajedničkog rivala
Međutim, s ovim korakom počinje globalna faza kineskog uticaja, koji će se pojačati u regiji Arapskog zaljeva.
Kina i Iran dijele osjećaj da Sjedinjene Američke Države predstavljaju njihovog zajedničkog rivala, dok se Pekingu, nakon pandemije COVID-19, pojačalo uvjerenje da postoje određeni pokušaji obuzdavanja i ekonomskog utjecaja na njega.
To je podstaklo želju dvije zemlje da krenu naprijed na putu kompletiranja ovog partnerstva, tvrde istraživači.
Politikolog Adel Šadid kaže: “Zemlje koje su bile žrtve američke politike ujedinile su se i počele formirati savez kako bi ugrozili američku prisutnost na Bliskom istoku, što će podstaći i druge zemlje da se pridruže ovoj osi.”
Za Al Džaziru Šadid dodaje da Iran – koji je potreban Kini vojno i ekonomski – pokušava platiti Evropljanima cijenu boravka pod američkim pokroviteljstvom tako što se okreće prema Kini.
Također, želi im ukazati na štetu koja će biti nanesena njihovim interesima kao rezultat američkih politika nakon poništavanja sporazuma s Iranom, što može dovesti do promjene evropske politike prema Iranu i toga da njihovi ekonomski interesi nadvladaju političke odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Teško razdoblje zbog američkih sankcija
Kineska nastojanja da ojača svoje partnerstvo s Iranom mogu se protumačiti kao početak suprotstavljanja američkim sankcijama i nametanja svoje ekonomske volje te kao uzvraćanje jednakom mjerom američkoj strani, što jača snagu kineskih kompanija koje posluju u inostranstvu, a koje bi mogle biti podložne budućim sankcijama zbog saradnje s Teheranom, istaknuo je Šadid.
Iranski sektor nafte i plina prolazi kroz težak period zbog američkih sankcija, usprkos intenzivnim pokušajima Teherana da ih zaobiđe i iskoristi svaku priliku koja bi mogla pridonijeti oživljavanju njegove ekonomije.
Ahmed al-Karut, stručnjak za globalnu političku ekonomiju, smatra da su detalji sporazuma o kojem se govori nepoznati i da nedostaju pojašnjenja poput toga hoće li Kina ove iznose dati kao zajam ili prema nekom drugom mehanizmu.
Međutim, naglašava da će Kina izgradnjom projekata s pravima korištenja na 25 godina nanijeti gubitke iranskoj ekonomiji, ali da to možda otvara put ekonomiji Teherana u mnogim propratnim sektorima koji mogu doprinijeti njenom oporavku.
Razvoj, prosperitet i regionalna sigurnost
Karut je dodao za Al Jazeeru da će ovaj sporazum otvoriti put iranskim ulagačima na kinesko tržište bez straha od zapadnih sankcija, što je predstavljalo prepreku na njihovom putu kada su u pitanju ulaganja izvan zemlje, posebno jer se suočavaju i s problemima unutar zemlje, budući da je većina investicija u vlasništvu države i njenih institucija.
Karut je istaknuo da je vrijednost investicija, prema onome što se govorilo, izrazito velika u poređenju sa strateškim sporazumima koje je Kina potpisala s drugim zemljama, što ukazuje na mogućnost da sporazum s Iranom dolazi u okviru regionalnog plana, u svjetlu napora mnogih zemalja da se usmjere prema Kini.
Preporučeno
U isto vrijeme ističe da se ovaj sporazum može staviti u kontekst međunarodne konkurencije kojom se nastoje postaviti uvjeti za razmjenu globalne trgovine za naredno stoljeće te poslati poruka svijetu da se država koja se suočavala s financijskim problemima poput Irana okrenula zemlji koja ima finansijsku stabilnost i dugoročna ulaganja u vitalne i glavne sektore, doživljava istinski razvoj, prosperitet i regionalnu sigurnost.
