Sin optužen za ubistvo oca koje je cijela porodica krila dok na njivi nije iskopan leš

Nevjerovatna krimi priča koja je otkrivena tek ove godine, a u kojoj je učestvovala cijela porodica iz Kučeva, sada dobija epilog. Više javno tužilaštvo u Požarevcu podiglo je optužnicu protiv Aleksandra Ljubenovića (24) iz Kučeva, zbog sumnje da je 21. maja 2013. godine, jednim hicem iz pištolja, ubio svog oca Srećka Ljubenovića (43). Tijelo muškarca, uz pomoć majke, i komšije koji nije znao u čemu im pomaže, zakopali su na njivi i sve do aprila ove godine ovaj zločin dobro su prikrivali.

Prema navodima optužnice, Aleksandar je nakon ubistva očevo tijelo uvio u čaršav, prekrivač i dvije plave cerade i, zajedno s majkom, ubacio ga u gepek „mercedesa“, gdje je ostalo dva dana.

Kasnije su tijelo odvezli na njivu i tamo ga zakopali, da bi bilo otkriveno tek u aprilu ove godine.

Mlađi sin nije znao za ubistvo oca, jer mu je majka rekla da je otišao u Južnu Ameriku. On je, u svojstvu svjedoka, izjavio da je otac sve njih često tukao i maltretirao.

„Poslednji put oca sam vidio kad sam imao 13,5 godina. Bili smo sami u kući i on je počeo da viče. Kad sam ga pitao zašto to radi i da li mu je dobro, on me je dohvatio, podigao i bacio kroz otvoren prozor u dvorište“, naveo je mlađi sin u svojoj izjavi.

Na saslušanju je i optuženi Aleksandar tvrdio da ih je otac tukao i maltretirao, naročito njihovu majku, navodeći da je to glavni motiv zbog kojeg se odlučio na ubistvo.

Kobne večeri, Srećko je zaspao u spavaćoj sobi, pijan i pod dejstvom kokaina. Kada se Aleksandar vratio iz grada saznao je da mu je otac opet maltretirao majku, otišao je u sobu i ispalio mu jedan hitac u glavu.

Majka sve priznala

Sonja je u izjavi, koju je dala pred nadležnog tužioca i advokata dodijeljenog po službenoj dužnosti, do detalja opisala njen život sa Srećkom, njihov međusobni odnos i maltretiranja koja je od njega konstantno doživljavala, kao i sam događaj ubistva i na koji su se način oslobodili njegovog tijela.

Na početku iskaza decidirano je izjavila da ona nije ubila svog muža, već da je to učinio njen stariji sin Aleksandar, koji je u to vrijeme imao 18 i po godina, kako bi je zaštitio od nasilnog oca koji ju je konstantno maltretirao.

Ona je navela da je ubistvo izvršeno 21. maja 2013. godine između 20 i 21 čas, u spavaćoj sobi koja se nalazila na spratu porodične kuće u uici Velimira Damnjanovića 51.

„Tukao me je konstantno rukama i nogama po stomaku i tijelu, nazivajući me droljom, kurvom i drugim pogrdama. Nisam ga prijavljivala policiji jer mi je zaprijetio da ako to uradim da će da ubije mene i djecu, kao i cijelu moju familiju. Zbog stalnog maltretiranja ja sam se od njega sudski razvela 2006. godine ali je on nastavio da živi sa nama u porodičnoj kući“, rekla je na početku iskaza Sonja Ljubenović.

U svom iskazu opisala je da ju je Srećko 1997. godine, dok je bila u četvrtom mesecu trudnoće tako pretukao udarajući je po stomaku, da je ona morala da ode u požarevačku bolnicu, gdje je abortirala pošto je prokrvarila.

Ona je u iskazu navela da se Srećko bavio preprodajom automobile i kriminalom, zbog čega je više puta osuđivan i da se posljednji put iz zatvora vratio 2012. godine.

Naglasila je da se Srećko drogirao kokainom u kombinaciji sa alkoholom, kao i da je u sebe ubrizgavao steroide, kako bi povećao mišićnu masu, pošto se bavio bodi-bildingom. Što se tiče samog ubistva Sonja je tužiocu izjavila da je tog kobnog 21. maja 2013. godine cio dan bio nervozan i da je stalno galamio na nju.

„Došao je nervozan u kuću i odmah je počeo da viče na mene. Ja sam ga ponudila da jede hranu koju sam spremila, što je on prihvatio. Nakon ručka rekao je da ide gore u sobu da odmori a ja sam ga ponudila da mu skuvam kafu. Rekao je da mu kafu donesem gore. Prije nego što sam ga poslužila u kafu sam stavila jednu tabletu bensedina od 10 miligrama, kako bi se smirio. Pošto je malo odspavao Srećko je sišao dolje i svojim automobilom Citroen-6 otišao u grad. Nakon što je otišao moj stariji sin Aleksandar čuvši ponovnu galamu rekao mi da napustimo kuću, što sam ja odbila. Onda je i on svojim automobilom otišao u grad“, navodi se u Sonjinom iskazu datom tužiocu.

Do ubistva je došlo kada se Srećko vratio pijan iz grada, počevši da optužuje Sonju da je ona kriva što je slupao svoj auto i da mu ona kako zna i umije plati nastalu štetu. Onda je galameći popio rakiju, uzeo kokain i u butinu i kuk pred Sonjom špricem ubrizgao steroide. Zatim je otišao da spava. Negdje između 20 i 21 sat Aleksandar, koji je, kako je Sonja u izjavi rekla, bio pod dejstvom marihuane, vratio se iz grada i pitao majku da li je Srećko opet maltretirao. Kad je čuo da jeste, ponudio joj je pištolj da ga ubije, što je ona odbila. Zatim se on popeo u sobu i pucao ocu u glavu, na odstojanju od oko 5 cm. Posle je sišao dolje i plačući rekao da će da se prijavi policiji.

Međutim, majka ga je od toga odvratila, rekavši mu da je mlad i da će naći rješenje.

„Otišla sam do šupe i u kuću donela dvije plave plastične cerade kojom smo pokrivali drva. Aleksandar je gore na krevetu u sobi prekrivačem uvio Srećkovo tijelo, koje smo spustili i uvili u cerade. Tijelo iz kuće prenijeli smo u moj auto i stavili ga u gepek, u kom se nalazilo naredna dva dana. Sjutradan sam otišla na naš plac koji je od kuće udaljen pedesetak metara ponijevši sa sobom trnokop, ašov i lopatu kako bi iskopala rupu gdje bi sahranili Srećkovo tijelo. Pošto je zemlja bila izuzetno tvrda ja sam odustala od kopanja, već sam za to angažovala dvojicu mještana braću I.M I M.M, koji su se bavili tim poslovima. Rekla sam im da treba da zakopaju poveću svinju koju smo nedavno zaklali ali je utvrđeno da ima trihinelozu, pa oni ništa nisu posumnjali. Sjutradan su došli kod mene i dala sam im par hiljada dinara i polovnu odjeću koju sam prodavala na pijaci“, izjavila je ona.

Prilikom saslušanja, ona je rekla da njih dvojica nisu krivi, jer ništa o ubistvu nisu znali. Nako što su se riješili Srećkovog tijela Sonja je detaljno oprala svoj automobil marke “Mercedes” i prodala ga u Novom Pazaru.

Dušek sa kreveta na koji je ležao ubijeni Srećko isjekla je na komade i zapalila, a sam krevet rastavila na komade i njegov drveni dio iscjepkala, i služio joj je za potpalu. Sonjino saslušanje trajalo je skoro tri sata.

Nakon Aleksandrovog priznanja Sonja Ljubenović je oslobođena bilo kakvog sudskog gonjenja i puštena je na slobodu, dok je Aleksandru određen pritvor do 30 dana i pokrenuta istraga zbog krivičnog djela ubistva.

Iako je Aleksandrova majka počinila krivična djela neprijavljivanje izvršioca djela, kao i pomaganju izvršiocu da prikrije djelo za koje se tereti, ona neće odgovarati jer po zakonu blizak rod koji je sa osumnjičenim u krvnom srodstvu ne odgovara za ta djela.

Ni njegov mlađi brat Lazar, koji je u trenutku zločina, imao je nešto više od 13 godina ne podliježe nikakvoj odgovornosti.

Nakon ubistva supruga, Sonja je mlađem sinu Lazaru rekla da je njegov otac otišao u Crnu Goru da radi, a onda u Južnu Ameriku u Peru, a kasnije u Švedsku. To je govorila i komšijama, koji su mislili da je možda i u zatvoru, jer je već robijao, pošto se 2012. godine vratio sa izdržavanja jedne kazne, pa se nisu mnogo raspitivali.