Projekt sugeriše novi model obrazovne zgrade pri čemu se vanjski i unutrašnji prostori spajaju, stvarajući zdravu i dobro provjetrenu sredinu.

Uzimajući u obzir ove aspekte, predloženi dizajn pruža modularnu strukturu koja može da primi sve obrazovne strukture nižeg ranga i osigura djeci obrazovanje u zdravom okruženju. 

Svi potrebni prostori u školi su uklopljeni u dva prstena, pri čemu je omogućeno stvaranje dva dvorišta i dodatnog krova na kojem može da se boravi. Učionice su organizovane u krug i međusobno su povezane s dvorištem i vanjskim pejzažom. Svaki modul od oko 55 metara kvadratnih izrađen je od drveta i odgovara prostoru za 20-25 učenika.

Zgrada je zapravo zamišljena kao kućica na drvetu, raspoređena na više nivoa, s kombinovanim unutrašnjim i vanjskim prostorima, koji omogućavaju veliku fleksibilnost i mogućnost za brojne obrazovne aktivnosti. Glavna ideja je stvaranje škole koja je povezana s prirodom na najvišem nivou, pri čemu je ta konekcija vidljiva i opipljiva.

Naizmjenične ploče i paneli za zastakljivanje, koji čine suštinu fasade, omogućavaju ovakvu povezanost.  

Kako je pandemija podstakla ljude na preseljenje u manje gusta područja, škola je ujedno i prostorno povećana.  

Kombinirajući nekoliko obrazovnih nivoa (obdanište, osnovnu i srednju školu) kao i druge rekreativne funkcije (urbani trg, kafić i biblioteku) ovakva jedna škola može postati važna građevinska referenca za brojne društvene zajednice.