Prvo je došao u Gruziju, zatim u Ukrajinu, a sljedeća meta ruskog predsjednika Vladimira Putina vjerovatno neće biti bivša sovjetska zemlja, kaže Mihail Sakašvili.

Gruzijski predsjednik smatra da bi Putinova sljedeća meta mogla biti evropska zemlja koja nije članica NATO, poput Švedske ili Finske.

Kako Sakašvili navodi u autorskom tekstu za “Forin polisi”, nedavno su se pojavili izvještaji da će nova politika Kremlja zahtijevati da svi međunarodni brodovi daju obavještenje Rusiji 45 dana prije nego što uđu u Sjevernu morsku rutu, koja povezuje okeane Atlantik i Pacifik preko arktičkih voda sjeverno od Sibira.

Svako plovilo na toj ruti, gdje je Rusija uložila velika sredstva u sofisticiranu vojnu infrastrukturu, takođe će morati da ima ruskog pomorskog pilota na brodu, dodaje Sakašvili.

“Brodovi za koje se utvrdi da krše ova ograničenja mogu biti prisilno zaustavljeni, zadržani ili, u određenim ‘ekstremnim’ okolnostima, ‘eliminisani'”, navodi on.

“Najnovija prijetnja Kremlja u velikoj je mjeri ostala neprimijećena. Ruski zvaničnici opravdavaju nova pomorska ograničenja poznatim objašnjenjem, tvrdeći, naime, kako ‘aktivnije pomorske operacije u Arktiku različitih stranih zemalja’ zahtijevaju takav odgovor”,kaže bivši gruzijski predsjednik.

Kako dodaje, riječ je o istoj taktici koju je Putin godinama koristio “da bi opravdao svoj vojni avanturizam”.

“Od Gruzije 2008, do Ukrajine 2014. i Sirije 2015, Putin je uvijek optuživao Zapad za rusku agresiju, a mediji koji su u službi vlasti dodatno pojačavaju tu poruku govorom o rusofobiji”, piše u tekstu Sakašvilija.

Mnogi se pitaju šta zapravo Putin dobija tom pričom. Kršeći međunarodne norme, postao je globalni izopštenik. Američke i evropske sankcije nanijele su ozbiljne udarce ruskoj ekonomiji, pa se postavlja pitanje zašto bi Putin platio tako nevjerovatno visoku cijenu da bi uzeo još neke djelove teritorija, navodi on.

Sakašvili tvrdi da oni koji pokušavaju da odgovore na to pitanje ne pogađaju poentu.

“Naime, u slučaju Krima, istočne Ukrajine, Južne Osetije ili drugih mjesta koja su za Putina djelovi ruskog dvorišta, teritorijalni dobitak nikada nije bio sam po sebi cilj. Putinov cilj je danas isti kao i kada je napao Gruziju 2008, a to je da pojača pritisak na polugama moći u Rusiji”, smatra Sakašvili.

“Putin je predvidljiv i logičan. Napadom na slabijeg susjeda dobija na jeftiniji i brži način bolje ocjene nego što bi dobio poboljšanjem ruskog sistema zdravstvene njege. Nije slučajnost da je podrška Putinu dostigla vrhunac 2015. nakon pripajanja Krima. Kasnije te godine, u trenutku dok se ruska ekonomija urušavala, intervencija u Siriji poslužila je za jačanje patriotizma”, ocjenjuje bivši predsjednik Gruzije.