Mučenici Grigorije Pećki, Vasilije Pekar iz Peći i Bosiljka Rajičić iz Pasjana kod Gnjilana biće proglašeni svetim 10. maja u Hramu Svetog Save, javlja RTS. Proglašavanjem svetim biće potvrđeno njihovo već odavno postojeće molitveno poštovanje u vjernom narodu Kosova i Metohije, navodi se na sajtu SPC.

Prepodobnomučenik Grigorije Pećki, mučenik Vasilije Pekar iz Peći i mučenica Bosiljka Rajičić iz Pasjana umrli su mučeničkom smrću, boreći se za hrišćansku vjeru tokom vladavine Turaka na Kosovu i Metohiji.

Prepodobnomučenik Grigorije Pećki

Pretpostavlja se da je prepodobnomučenik Grigorije Pećki rodom bio iz Peći ili njene okoline a da je stradao u XVII ili XVIII veku. Nije poznato da li je bio običan monah ili je bio sveštenoslužitelj, kao što nisu poznati ni tačno mjesto niti godina njegovog rođenja, ističe se na sajtu svetigora.com.

Kako kaže predanje, svetog Grigorija je Bog obdario neobičnom ljepotom – ne samo tjelesnom već i ljepotom duše. Turci su se zato trudili da ga pridobiju za svoju vjeru nadajući se da bi primjer njegove vrline slijedili mnogi.

U njega se bila zagledala i ćerka jednog uglednog turskog dostojanstvenika, a pošto je djevojka mnogo patila za Grigorijem, njen otac je skovao plan da ga na svaki način poturče.

Nudili su mu i visoke položaje, ali Grigorije nije posustajao. Vidjevši čvrstinu njegove vjere, Turci su pokušli silom da ga poturče.

On je pokušavao da se odupre pritiscima i nametnutoj vjeri, sve dok ga Turci nisu ubili. Srbi su ga tajno sahranili u blizini Peći, a na njegovom su se grobu, po predanju, dešavala čuda.

Mučenik Vasilije Pekar

Pretpostavlja se da je Vasilije, po zanatu pekar, živio u XVII vijeku u Peći. Iako još mlad (nije imao više od 35 godina) bio je kao i većina ljudi u to doba oženjen i imao odraslu djecu.

Ćerka mu je bila vrlo lijepa, te su je neki Turci zapazili i jednog dana oteli iz roditeljske kuće.

Vasilije se nije mirio sa činjenicom da mu ćerka postane muslimanske vjere, te pojuri za njima kako bi je vratio. Turaka je bilo više, te su ga savladali i primoravali da se poturči ako ne želi smrt, navedeno je na sajtu svetigora.com.

On na to nikako nije pristajao, te su ga Turci ubili na izlazu iz Peći prema Dečanima, na mjestu zvanom Raušićka trešnja.

Na mjestu gdje je preminuo, Srbi mu napraviše grob. Kako je vrijeme prolazilo, ljudima su počele da se ostvaruju molitve izrečene na njegovom grobu.

Kasnije, na tim grobom podignuta je crkva a kasnije i manastir. Ostaci crkve bili su vidljivi a grob očuvan sve do poslednjeg rata 1999. godine.

Mučenica Bosiljka Rajičić

Mučenica Bosiljka bila je iz Pasjana, iz porodice Rajičić, koja se u Preobraženjskom hramu javlja u ulozi velikih priložnika. Porodica Rajičić porijeklom je iz okoline Kragujevca, odakle se preselila blizu Kumanova, i potom nastanila u Pasjanu krajem XVIII vijeka, istaknuto je u naučnom radu Ivane Ženarju sa Instituta za srpsku kulturu, Priština.

Nije poznato tačno vrijeme Bosiljkinog stradanja. Bosiljka je, prema predanju, oteta u svojoj sedamnaestoj godini, kako se navodi “od strane Arnauta”, kada je sa ocem i bratom pošla van sela po drva za ogrijev. To se dogodilo u vrijeme turske vladavine na Kosovu.

Da bi prihvatila prelazak u drugu vjeru i brak sa otimačem, bila je izlagana raznim vrstama nasilja i mučenja. Nasilje je uključivalo zabranu konzumacije hrane i vode, kao i spavanja, čupanje kose, žarenje stopala, udaranje, gaženje, odjevanje u tradicionalnu muslimansku nošnju i pokrivanje glave.

Kako Bosiljkina nepokolebljiva vjera u Hrista nije posustala ni nakon toga, ona je konačno i pogubljena ubodima noževa na proplanku uz rijeku Lapašticu.

Njeno tijelo je iskasapljeno a posmrtni ostaci su bili sahranjeni pored seoske crkve. Prema predanju, kada je crkva obnovljena u obliku kakav i danas postoji, oni su uzidani u hram.